hrvatski

Uvod u suvremenu hrvatsku književnost

Riječ je o kontekstualnom pregledu hrvatske književnosti od 1971. do 2010. godine. Slijedeći dekadno načelo prikazivanja, autor je u četiri poglavlja izdvojio događajna, politička, kulturološka i poetička čvorišta svakoga desetljeća te posredno ili izravno uputio na suglasja i paradokse koji su obilježili čitavo razdoblje. U tih četrdeset godina hrvatsko je društvo proživjelo tranziciju iz socijalističkoga u kapitalistički model, iz planske u tržišnu privredu, dramatični rat u kojemu je izborena državnopravna nezavisnost, najposlije milenijski bug i nezaustavljivu spektakularizaciju života u svim područjima. Istodobno hrvatski su pisci kreativno promišljali i beletrizirali fenomene u rasponu od tzv. hrvatske šutnje do reklame – njihovo se pisanje u poetičkom smislu kretalo od modernističke ekskluzivnosti preko postmodernističke trpeljivosti do neorealizma, a u tehničkom smislu od nalivpera preko pisaćeg stroja stiglo se do dodira prsta s digitalnim sučeljem. Ova svojevrsna 'povijest suvremene književnosti' supostavlja elemente povijesnog, tehnološkog i kulturnog konteksta važnim književnim događajima, poetikama, literarnim tendencijama i diskurzivnim praksama. Našlo se tu mjesta za glazbu, strip, fotografiju, politiku, ekonomiju, vizualne umjetnosti itd. Gdjekad se pokazuje da već sam čin okupljanja raznorodnih podataka na istom mjestu posjeduje nešto od privlačnosti naracije te da potiče na uspostavljanje neočekivanih veza. Ponuđeni je prikaz književnosti od 1971. do 2010. godine fenomenski, ne teži iscrpnosti nego izdvajanju bitnih pravaca razvoja, tj. intelektualnih, literarnih i stilskih dominanti. Kako bi čitatelj dobio što potpuniju i posve uravnoteženu informaciju o književnosti čitavoga razdoblja, raspravljačkome je tekstu pridodan Appendix s bibliografskim bilješkama o gotovo tri stotine opusa koji su posve ili značajnim dijelom nastajali u tih četrdeset godina.

hrvatska književnost, kontekst, tekst

nije evidentirano