hrvatski

Geomorfološka istraživanja kao temelj upravljanja obalnim prostorom

Hrvatska obala je čvrsta, stjenovita i visoka, nastala potapanjem krškog reljefa. Radi dominacije karbonatnih stijena i općenitog odsustva klasičnih obalnih procesa i oblika, u regionalnim i svjetskim okvirima je percipirana kao obala koja generalno nije ugrožena. Uslijed prirodnih i antropogenih pritisaka naročito u posljednja tri desetljeća obala Hrvatske doživljava značajne promjene koje bi mogle imati nepovratne posljedice na okoliš. Prirodni pritisci su vezani za porast razine mora i sve češću pojavnost olujnih nevremena. Antropogeni pritisci se odnose na kompleksne procese uzrokovane rastućim turističkim tržištem. Ono prevladava u obalnom području, u kojem plaže i drugi obalni oblici prikladni za kupališni turizam predstavljaju temeljni resurs. U odnosu na ukupnu duljinu obale, njihov broj i duljina su relativno mali. Potreba za povećanjem prihvatnog kupališnog kapaciteta dovela je stoga do proširenja prirodnih i izgradnje umjetnih plaža i kupališta. U novije se vrijeme u okviru različitih oblika suradnje i projekta RAGBICOM (NEWFELPRO-MZOŠ i Marie Curie FP7-PEOPLE-2011-COFUND) provode geomorfološka istraživanja funkcioniranja dijelova obale pod kombiniranim utjecajem prirodnih i antropogenih čimbenika. Istraživanja ovdje prikazana oblikovana su u tri studije slučaja. Prva studija se odnosi na stabilnost i dinamiku umjetne plaže pri različitim vremenskim i valnim prilikama. Druge dvije se odnose na stabilnost i procese trošenja klifova, različitih po geološkom sastavu i izloženosti. Sva tri slučaja pokazuju nužnost razumijevanja osnovnih geomorfoloških procesa kao temelja očuvanja i upravljanja obalnim prostorom.

obala, geomorfologija, erozija, upravljanje

nije evidentirano