hrvatski

Pater patriae et pauperum – Juraj Drašković i oblikovanje novih crkvenih, obrazovnih i kulturnih prilika u hrvatskim zemljama nakon Tridentskoga koncila

Jedno od najistaknutijih mjesta u hrvatskoj povijesti druge polovice 16. st. zauzima Juraj Drašković, pečuški i zagrebački biskup, potom i hrvatski ban, kaločki nadbiskup, đurski biskup i kraljevski kancelar, namjesnik za Ugarsku, a naposljetku i kardinal. Svojim sudjelovanjem na trećem zasjedanju Tridentskoga sabora, gdje je boravio kao izaslanik kralja Ferdinanda i orator pro regno Hungariae, stekao je, prema jednoglasnom mišljenju dosadašnje historiografije, iznimne zasluge za katolicizam i cjelovitu reformu Crkve. U radu se analizira njegovo djelovanje na Koncilu i nakon njega, a fokus je na njegovoj djelatnosti nakon povratka u Zagrebačku biskupiju u kontekstu provedbe saborskih zaključaka, pa i onih koje isprva sam nije zastupao. Kako je u isto vrijeme bio i biskup i hrvatski ban, dakle vodeća osoba u crkvenoj i habsburškoj službi, u njegovoj su se osobi prelomila šira pitanja vjerskog sukoba i vjerske obnove ne samo na hrvatskom nego i na širem regionalnom i europskom prostoru.

Juraj Drašković, Trident, konfesionalizacija, Zagrebačka biskupija, katolička obnova, rani novi vijek

nije evidentirano