engleski

Mucus-Penetrating Nanoparticles of Cefixime

Cefiksim je cefalosporinski antibiotik treće generacije, stabilan na hidrolizu β-laktamazama, a djeluje baktericidno na Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis i Naisseria gonorrhoeae te na Streptococcus vrste. Primjenjuje se oralno kao druga linija liječenja infekcija respiratornog, urinarnog i bilijarnog sustava uzročnicima koji ne reagiraju na polusintetske peniciline [1]. Cilj ovog rada je razviti novi terapijski nanosustav koji će omogućiti lokalnu primjenu cefiksima na mukozne sluznice tijela te tako smanjiti nuspojave povezane sa sistemskom primjenom antibiotika. Međutim, sluz koja oblaže sluznice djeluje kao učinkovita zaštitna barijera, hvatajući i eliminirajući strane čestice. Time se značajno smanjuje mogućnost nanočestica da učinkovito dostave lijek. U tu svrhu su razvijene mukopenetrativne nanočestice, kojima je površina obložena lancima polietilenglikola (PEG) niske molekulske mase. Smatra se da PEG povećava hidrofilnost površine nanočestica, čime se olakšava njihov prolaz kroz sloj sluzi te se izbjegava nastajanje različitih hidrofobnih interakcija koje se smatraju odgovornim za zadržavanje stranih čestica u strukturi sluzi [2]. Kao osnova za izradu nanočestica korišten je kopolimer metil vinil etera i anhidrida jabučne kiseline (Gantrez AN-169), kojeg odlikuje netoksičnost, biokompatibilnost te izvrsna bioadhezivnost u vlažnom okolišu. U bezvodnom mediju anhidridne veze kopolimera reagiraju s dostupnim hidroksilnim skupinama, omogućujući relativno jednostavnu modifikaciju površine nanočestica [3]. U ovome radu, površina nanočestica je oblagana PEG različitih molekulskih masa (4000, 6000 i 10000) te se pratilo kako korišteni polimer utječe na uklapanje lijeka te veličinu i svojstva površine nanočestica. Nanočestice su pripremljene postupkom desolvacije te su nakon pročišćavanja liofilizirane uz laktozu monohidrat i glukozu monohidrat kao krioprotektante. Prikladnost korištenih krioprotektanata vrednovana je ispitivanjem promjene veličine i zeta-potencijala nanočestica u odnosu na svježe priređene uzorke. Pripremljene nanočestice su monodisperzne, a srednji promjer pripremljenih nanočestica varira od 141, 8 do 162, 5 nm, zavisno o molekulskoj masi PEG-a, što je u rasponu veličina koja osigurava mukopenetrativnost. PEGiliranjem se postiže i dugoročna stabilnost nanočestica. Zeta potencijal nanočestica varira od -41, 5 do -48, 8 mV te se od sustava se ne očekuje da će pokazati fizičku nestabilnost. Uklapanje cefiksima u nanočestice je relativno nisko te varira od 7 do 10%. Nanočestice obložene PEG 6000 te liofilizirane uz glukozu monohidrat kao krioprotektant su tehnološki najprihvatljivijih svojstava za lokalnu primjenu na sluznice.

Mucopenetrating nanoparticles, cefixime, drug loading, surface caracteristics, polyehylene glycol

nije evidentirano