engleski

Stjepan Damjanović in the Golden Ratio Code of the Baška Tablet and Acknowledgement of Beauty Of the Croatian Glagolitic Heritage

U prvom dijelu suautorskoga posvetnog obljetničkog prinosa dičnom slavljeniku Stjepanu Damjanoviću pogled u ishodište njegova profesijskoga puta naše je polazište. Zarođeno je u svome fakultetskom središtu od sljednika njegovih prethodnika i viđeno od njega samoga, na trasi Od Geitlera do Eduarda Hercigonje, njegova profesora i mentora. Na Katedri za staroslavenski jezik njegov je asistent i nadarbenik s povlasticom da u profesorovoj povijesno magistralnoj i otkrivalački prekretnoj knjizi Srednjovjekovna književnost suautorski objelodani i svoj prilog, retrospektivno–selektivni prvijenac: Bibliografija radova o srednjovjekovnoj hrvatskoj književnosti (1975.). Njome se uspostavlja nerazdvojna trijarhija Hercigonje i Damjanovića s pridruženim Josipom Bratulićem. Damjanović tada u njoj prvi i jedini, bibliografski bilježi i suradničke prinose njihovih prethodnika u našim onovremenim enciklopedijama. A potom ni uvid u aktualne bibliografije njih samih – Hercigonje (1996 i 2005), Bratulića (2010) i Damjanovića (2011) – ne nudi malone ništa od toga djelotvornog pregnuća, nego nas on sam privodi glavnoj namisli: bibliografski predočiti i taj odneviđeni komunikacijski čin – njihovu enciklopedičku i leksikonsku suradnju, i to iz triju nezahvaćenih istočišta i sfera jazika otačaskog: glagoljice, glagoljaštva i Bašćanske ploče. Iz te jezgre emanira zlatorezni kod i odčitava se razotkrivena ljepota kao bitna sastavnica hrvatske trojezične književne i kulturne baštine. Njome pridružujemo i svoj obol zajedničkom uzdarju slavljeniku Stjepanu Damjanoviću, našem Stipi, kako je to i on bio učinio davno prije svome Naučitelju, Edi Hercigonji, počasnom savjetniku našega osječkog Sveučilišta. U drugom su dijelu rada redstavljeni postmoderni književnosno oblikovani pristupi viđenja glagoljice pretočeni u romane suautorice. Riječ je o oulipovskoj interpretaciji glagoljičke kulture realiziranoj u romanima Az, Auron, Alikvot i Vilijun Jasne Horvat. Pri tome je oulipovska interpretacija izrasla iz formalne i ludične književnosti bliske autorima skupine Oulipo, čije je ime skraćenica sintagme Radionica književnih potencijala (L’Ouvroir de Littérature Potentielle). Tako se roman Az izravno poziva na znanstvene studije i doprinose tumačenju glagoljičkog pisma Stjepana Damjanovića, Josipa Bratulića i Ante Stamaća, roman Auron na zlatorezni kod hrvatskoglagoljske kulture, roman Alikvot na numeričku važnost glagoljičkoga znaka, a roman Vilijun na simbolička čitanja glagoljičkih znakova ugrađenih u magični kvadrat broja dvanaest. Na samome kraju ovoga rada donosi se vektorsko čitanje glagoljičkog pisma kao novi pogled na moguće interpretacije glagoljičkog sustava znakova.

trinominal team: Hercigonja, Damjanović, Bratulić ; bibliographies, encyclopedias, lexicons ; Glagolitic, Glagolitism, the Baška tablet ; the golden ratio code, trilingualism, beauty ; postmodern approach, vector reading style of Glagolitic characters, linguistic and literary contributions

TThis article is written in honour of Stjepan Damjanović and traces his academic career at the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. It is written in a stylised form of Croatian. Damjanović’s professor and mentor was Eduard Hercigonja at the Section for Old Slavic language at the Croatian Studies Department. Damjanović’s first published text was ”The Bibliography of Medieval Croatian Literature” (1975), a chapter in Hercigonja’s book Medieval Literature. This marks the beginning of a continued cooperation between Hercigonja, Damjanović and Josip Bratulić. This article offers a bibliographic overview of their collaboration on lexicons and encyclopaedias about the Glagolitic alphabet, Glagolitism and Baška Tablet. The authors of the article claim that their collaboration results in the establishment of the golden ratio which emerges as a key component of Croatian trilingual literary and cultural heritage. The second part of the article presents an oulipian interpretation of the Glagolitic culture realised in the novels Az, Auron, Alikvot and Vilijun, authored by the co–author of this article, Jasna Horvat. Oulipian interpretation emerged from the form