hrvatski

Potrošači kao nositelji socijalizma. Zaštita potrošača u sustavu društvenoga samoupravljanja i udruženoga rada

Iako su savjeti potrošača u Jugoslaviji osnivani tijekom pedesetih, neposredno po uvođenju samoupravljanja, njihova uloga postupno je slabjela i oni su do početka šezdesetih uglavnom prestali s radom. Oživljavanje slijedi krajem toga desetljeća u mjesnim zajednicama, no posebno je izraženo nakon donošenja ustava 1974. kojim je potrošačima izričito zajamčeno pravo na zaštitu. Uloga radnoga čovjeka i građanina kao proizvođača i potrošača dodatno je regulirana Zakonom o udruženom radu 1976. te nizom drugih propisa. Ove su se aktivnosti poklopile s godinama najveće kupovne moći i uspona životnoga standarda na kraju desetljeća. Na republičkoj razini sustav zaštite koordiniralo je Vijeće potrošača unutar Republičke konferencije SSRNH, koje se pak oslanjalo na istovrsna vijeća u općinama te na savjete potrošača u mjesnim zajednicama. Težište rada bilo je upravo na toj najnižoj razini koja je putem društvenih dogovora i samoupravnih sporazuma s trgovačkim i ugostiteljskim osnovnim organizacijama udruženoga rada na svojem području trebala usklađivati interese potrošača i proizvođača. Obično je bila riječ o gustoći maloprodajne mreže i politici cijena, potrebi za duljim radnim vremenom, kvaliteti ponude, korektnijem i ljubaznijem osoblju. Arhiva republičkoga Vijeća potrošača ovdje je ključan povijesni izvor: dokumenti Vijeća, korespondencija s nižim razinama te zapisnici sa sjednica svjedoče o uspjesima i neuspjesima u uspostavi sustava zaštite te na aktiviranju građana i njihovom osvješćivanju o potrošačkim pravima.

socijalizam, Jugoslavija, zaštita potrošača, samoupravljanje, udruženi rad

nije evidentirano