hrvatski

Arhitektura zagrebačkog središnjeg groblja Mirogoja, između Italije i Srednje Europe

Zagrebačko groblje Mirogoj ubraja se u najmonumentalnije primjere europskih grobljanskih kompleksa 19. stoljeća. Arkade sagrađene uz zapadnu i dijelom sjevernu granicu groblja svojom veličinom i arhitektonskim rješenjem nemaju paralele u onodobnoj srednjoeuropskoj arhitekturi, iako je Zagreb u vrijeme kada su se počele graditi (1879.) bio neusporedivo manji grad od Beča, Budimpešte ili Praga, glavnih metropola Austro-ugarske Monarhije. U ovome tekstu analizirat će se prvi projekti za arkade i druge građevine na Mirogoju nastali 1870-ih, te realizirano rješenje arhitekta Hermana Bolléa, a s ciljem ukazivanja na moguće glavne uzore za arhitektonski koncept zagrebačkih arkada. S jedne strane ukazat će se na utjecaje talijanskih arhitektonskih groblja 19. stoljeća (Verona, Vicenza, Trst, Bologna, Genova, Siena i druga), a s druge srednjoeuropskih groblja s arkadama ili galerijama koje se pod utjecajem iz Italije počinju javljati od drugog desetljeća 19. stoljeća, no ubrzo poprimaju posebna arhitektonska obilježja. Pokazat će se u konačnici kako svojim osnovnim prostornim ustrojstvom mirogojski kompleks slijedi ponajprije srednjoeuropske uzore – primjer je kombiniranja arhitektonskog i parkovnog tipa groblja, pa će se ukratko obraditi i pitanje urbanističkog osmišljavanja otvorenog dijela groblja.

Zagreb, groblje Mirogoj, Rupert Melkus, Herman Bollé, Camposanto, Genova, Verona, Vicenza, Beč, Prag, Budimpešta, Pariz, historicizam, neorenesansa, 19. stoljeće,

nije evidentirano