hrvatski

Sindrom iritabilnog crijeva i med: je li i kada konzumacija meda opravdana?

Jedan od najčešćih gastrointestinalnih poremećaja današnjice je sindrom iritabilnog crijeva (IBS). Patofiziologija IBS-a uključuje višestruke mehanizme uz značajnu ulogu psihosomatskog stanja osobe. Simptomatika uključuje promjenu u motilitetu, propusnosti crijevne sluznice, apsorpcije nutrijenata i promjene u imunološkom odgovoru (ponajprije mastocita i citokina) koje je najvjerojatnije posljedica promjene mikrobiote. Osobe s IBS-om često navode pojedinu hranu kao „okidač“ simptoma, pa se tako u dijetoterapiji preporučuju tzv. FODMAP prehrana, te izbjegavanje laktoze i glutena (u težim slučajevima). FODMAP prehranu odlikuje nizak sadržaj fermentabilnih oligo-, di- i monosahardida i poliola. Terapeutska uloga meda u bolestima gastrointestinalnog trakta je dobro poznata, posebice kod ublažavanja simptoma ulkusa (čira) na želucu (med lavande i ružmarina). Ipak, zbog visokog udjela fruktoze (28 do 41%, ovisno o vrsti meda) med spada u skupinu proizvoda čija konzumacija u osoba s visceralnom hipersenzitivnosti može potaknuti simpotome IBS-a. Ističe se manuka med koji je pogodan za osobe s IBS-om zbog svog niskog sadržaja fruktoze. Zbog velikog broja nespecifičnih simptoma koji mogu varirati od izuzetno teških, akutnih do kroničnih još uvijek nije postignut konsenzus oko prehrane osoba s IBS-om. Međutim, FODMAP prehrana rezultira klinički značajnim odgovorom kod 50 do 80% pacijenata s IBS-om, posebice u pogledu poboljšanja nadutosti, flatulencije, dijareje i ukupnih simptoma IBS-a, te poboljšava kvalitetu života oboljelih.

sindrom iritabilnog crijeva, dijetoterapija, FODMAP, med, manuka med

nije evidentirano