hrvatski

Arhivi plemićkih obitelji u Hrvatskome državnom arhivu, njihovo prikupljanje i obradba

Hrvatski državni arhiv, kao središnji i matični državni arhiv, ima zakonsku obvezu prikupljanja gradiva i obitelji i pojedinaca, koji imaju značenje za Republiku Hrvatsku. Početak organiziranoga prikupljanja gradiva u privatnome posjedu pojedinaca, u početku isključivo plemićkih obitelji, bio je iniciran prikupljanjem gradiva za potrebe izlaganja na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. Tadašnji Zemaljski arkiv bio je ustanova koja je koordinirala prikupljanje i obradbu arhivskog gradiva, a Emilij Laszowski, tadašnji pristav arhiva, bio je imenovan članom povjerenstva za historijsku izložbu. Po završetku su izložbe Ivan Bojničić, ravnatelj Zemaljskog arkiva, i Emilij Laszowski nastavili prikupljati gradivo plemićkih obitelji, bilo fragmentarno, bilo kao cjelovite plemićke arhive. Premda se gradivo kontinuirano prikuplja sve do danas, potrebno je još istaknuti razdoblje nakon završetka Drugog svjetskog rata i preuzimanje gradiva radom Komisije za sakupljanje i čuvanje kulturnih spomenika i starina, kada je prikupljeno značajno gradivo plemićkih obitelji s područja Hrvatskog zagorja. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća započinje sustavna obradba gradiva arhiva plemićkih obitelji potaknuta pripremama za izradu i objavu Vodiča kroz arhivsko gradivo 1964. godine. Opseg arhivističke obradbe i opisa gradiva je s vremenom bio produbljivan izradom inventarnih popisa, u to doba smatranih analitičkim inventarima. Današnja su obavijesna pomagala za arhive plemićkih obiteli utemeljena na sintezi načela tradicije obradbe te opisa gradiva i s pravilima i smjernicama međunarodnih normi za opis i obradbu arhivskog gradiva. Na taj je način omogućena cjelovita obavijest o gradivu i njegovu stvaratelju.

Hrvatski državni arhiv, plemićki arhivi, sređivanje arhivskog gradiva, obavijesna pomagala

nije evidentirano