hrvatski

Selekcijske metode uzgoja jelena običnog (Cervus elaphus L.)u državnom otvorenom lovištu broj Vii/4 "Garjevica" u Republici Hrvatskoj

U gospodarenju populacijama divljači primjenjuju se različite tehnologije, odnosno uzgojne mjere. Uzgojne mjere podrazumijevaju poboljšanje životnih uvjeta (podizanjem hranidbenog kapaciteta prirodnih izvora hrane, dopunskom prehranom i prihranom, skrbi o zdravstvenom stanju divljači, očuvanjem mira u lovištu i sl.) ali i svjesni i sustavni odabir jedinki za matični, odnosno rasplodni fond. U lovnom gospodarenju odabir ili selekcija se najčešće provodi izlučivanjem uzgojno manje vrijednih jedinki, tzv. uzgojnim odstrjelom, što je vrlo spor i ne uvijek pouzdan proces. Ustrajnim radom na ovaj način podiže se uglavnom kvaliteta prosjeka populacije, dok jedinke iznimnog genetskog potencijala, ako se i pojave, često ostaju neopažene i nedovoljno iskorištene kao rasplodna grla. Kontroliranim parenjem, koristeći princip provjereno najboljih jedinki može se postići značajniji napredak željenih proizvodnih svojstava, što se već dugo primjenjuje kod domaćih životinja. Za potrebe istraživanja su korišteni interni podaci državnog otvorenog lovišta broj VII/4 „Garjevica“. Površina lovišta iznosi 12 000 ha, a osnovni matični fond je 300 grla jelenske divljači. U razdoblju od lovne godine 1992./1993. do 2001./2002. analizirani su podaci o osmatranju i prebrojavanju divljači, masi žive divljači, ocjembeni listovi jelenskih trofeja i ocjembeni listovi sakupljenog odbačenog jelenskog rogovlja. Određeni broj košuta obilježen je raznobojnim plastičnim ogrlicama i ušnim markicama u svrhu prepoznavanja i praćenja pojedinih krda. Na svakih tisuću hektara lovišta određene su po tri mikrolokacije za hranilišta sa postavljenim gospodarskim objektima za provođenje prihrane tijekom čitave godine. Temeljem obilježavanja detektirana su hranilišta i rikališta koja posjećuju pojedina krda, dnevna boravišta, kao i staze kojima se ta krda kreću. U praćenim krdima boravilo je nešto više od 100 košuta što je oko 70% ukupnog, ženskog spolno aktivnog fonda. Budući da su aktivnosti muških grla nešto drugačije, primijenjena je metoda redovitog prikupljanja i analize odbačenih grana rogovlja uz osmatranje, fotografiranje i identifikaciju svake pojedine jedinke. Odbačeno rogovlje je izmjereno, a rezultati su statistički obrađeni. Na ovaj način praćeno je 40 srednjedobnih i zrelih muških grla. Analizom trofejne vrijednosti je obuhvaćeno rogovlje 425 jelena. Statistički su obrađene mjere za svaki trofejni parametar. Vrijednosti su analizirane prema dobnim kategorijama uz korelaciju svakog parametra s brojem CIC točaka, odnosno njegovim udjelom u ukupnoj trofejnoj vrijednosti. Rezultati istraživanja pokazuju da je srednja vrijednost trofeja jelena običnog u analiziranom lovištu, u dobi od tri godine 124.68 CIC točaka, u dobi od 4 godine 149.99 CIC točaka, u dobi od 5 godina 179.90 CIC točaka, u dobi od 6-8 godina 197.20 CIC točaka, a u dobi od 9< godina 215.21 CIC točaka. Na temelju analiziranih podataka utvrđeno je 5 parametara čiji zbroj točaka prelazi 50% ukupne vrijednosti izražene u CIC točkama. Kao najznačajniji trofejni parametri su se istaknuli: srednja vrijednost dužina grana, srednja vrijednost opsega vijenaca, vrijednosti gornjih i donjih opsega obje grane, masa rogovlja i ukupan broj parožaka s naglaskom na broj parožaka u krunama. Srednjak i nadočnjak nisu imali značajniji udio u ukupnom broju CIC točaka, međutim njihov biološki značaj je neupitan. Tijekom uzgojnog odstrijela izlučivane su jedinke oba spola u kategoriji mladunčadi koje su tijekom prosinca težile manje od 60 kg. Na ovaj način je izlučeno oko 50 % ženskih i 30 % muških grla u ovom dobnom razredu. Za muška jednogodišnja grla (šiljkane), granična vrijednost tjelesne mase je postavljena na oko 100 kg, a za ženska grla (dvizice) na oko 85 kg. U kategoriji mladih (3-5 godina) izlučivana su sva grla čija je trofejna vrijednost manja od prosječne trofejne vrijednosti u toj dobi, a ona iznosi oko 150 CIC točaka. Visoko trofejna muška grla koja su predstavljala rasplodne mužjake (dobna kategorija srednjedobni i zreli), a koja smo na temelju odbačenih grana pratili, držali su svoja rikališta tri i više godina. Kako bi se ovim grlima omogućilo nesmetano, a na ovaj način i kontrolirano parenje, korištene su različite uzgojne mjere, a koje su prema potrebi uključivale i odstrjel nepoželjnih muških grla. Na ovaj način je omogućeno parenje visoko trofejnih grla s njihovim potomstvom, tzv. „inbreeding“, čime se potaknula homogenizacija genoma i dominacija poželjnih svojstava u tako formiranim očinskim linijama. Tijekom uzgojnog procesa detektirane su i praćene skupine košuta koje su parili najkvalitetniji jeleni kako bi ih se poštedjelo od odstrjela, osim eventualno sanitarnog. Planom odstrjela pošteđena je i mladunčad i mlada ženska grla, potomci tih košuta na mikrolokacijama gdje se one telile i gdje su se kretale. Ovakav način gospodarenja populacijom jelenske divljači u državnom lovištu broj VII/4 „Garjevica“ rezultirao je u promatranom razdoblju odstrjelom 34 visokotrofejna jelena čija je trofejna vrijednost iznosila između 210 – 250.86 CIC točaka.

jelen obični, trofejna vrijednost, uzgoj, selekcija, otvoreno lovište Garjevica

nije evidentirano