Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Stari i novi stanovnici Šibenika i njegovih predgrađa u drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća (CROSBI ID 15650)

Autorska knjiga | monografija (znanstvena) | domaća recenzija

Juran, Kristijan Stari i novi stanovnici Šibenika i njegovih predgrađa u drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća. Šibenik: Državni arhiv u Šibeniku, 2016

Podaci o odgovornosti

Juran, Kristijan

hrvatski

Stari i novi stanovnici Šibenika i njegovih predgrađa u drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća

Ključno razdoblje šibenske demografske povijesti omeđeno je početkom Kandijskoga i završetkom Morejskoga rata (1645. – 1699.). Tijekom toga perioda Šibenik je preživio dugotrajnu osmansku opsadu (1646.), dvije epidemije kuge (1649. i 1690.), eksploziju barutane (1663.) i znatna stradanja stanovništva uslIjed iscrpljujućih ratova, gladi i siromaštva. Najteže je demografske posljedice za sobom ostavila kuga 1649., koja je u smrt povela oko tri četvrtine šibenske populacije. Nakon što je epidemija zaustavljena, šibenska predgrađa Dolac, Varoš, Crnicu i Mandalinu naselili su Morlaci koji su u početnim godinama Kandijskog rata, posebice tijekom 1648. godine, prebjegli iz osmanskih naselja u šibenskom zaleđu (Petrovo polje, Promina, Miljevci, Zagora, Skradin). Oni će šibenskim prigradskim naseljima utisnuti neizbrisiv demografski pečat, a početkom Morejskoga rata (1684.) pridružit će im se novi morlački prebjezi, pristigli iz istih osmanskih predjela. No mnogi od novopridošlih Morlaka zadržat će se u neposrednoj okolici Šibenika tek kraće vrijeme jer će u sljedećim godinama (1685. – 1688.) sudjelovati u repopulaciji novih mletačkih teritorijalnih akvizicija – Skradina, Drniša i Knina. U samom pak Gradu, kako početkom Kandijskog tako i početkom Morejskoga rata, skrasilo se samo desetak morlačkih obitelji pa se njegova demografska obnova zasnivala na povremenom doseljavanju težaka iz okolice (najviše sa šibenskih otoka) te obrtnika, službenika i trgovaca, najvećim dijelom iz mletačke Terraferme te talijanskih i dalmatinskih gradova. Nova demografska slika Šibenika odražava se u sačuvanim popisima njegovih stanovnika iz razdoblja 1684. – 1713., koji se nalaze u šibenskom Biskupijskom arhivu. Oni s jedne strane pokazuju čvrsto ukorjenjivanje morlačkih prebjega u šibenskim predgrađima, a s druge primjetnu neustaljenost gradskoga stanovništva, koju je uvelike potpomogla kužna epidemija 1690. godine. U predgrađima Varošu i Crnici 1687. stanuje 1412 Morlaka, od kojih je 790 katolika, a 622 grčkog obreda. Starosjeditelja, odnosno potomaka onih koji su u Varošu i Crnici živjeli prije Kandijskog rata, bilo je samo desetak obitelji ili oko 4, 5%, dok su među Morlacima prevladavali pripadnici obitelji pristiglih 1648. godine. U Mandalini su svi stanovnici bili morlačke provenijencije, a također su prevladavali oni iz prve seobe (84%), pri čemu se može primijetiti da ih je znatan broj potjecao iz Ružića i Umljanovića u Petrovu polju. U Docu, šibenskom predgrađu koje je tijekom srednjega vijeka bilo orijentirano na pomorske djelatnosti, strukturne demografske promjene započele su tijekom 16. stoljeća. Tada, naime, Dolac zbog turske opasnosti napučuju (preostali) stanovnici iz obližnjih naselja Srime, Zatona i Rasline. Na taj je način još više ojačala već postojeća gospodarsko- demografska integriranost dolačko-srimsko- zatonskog prostora. Između Ciparskog i Kandijskog rata (1570. – 1645.) primjećuju se intenzivne pomorsko-trgovačke veze između Dolačana i Morlaka iz Skradina i Bogetića koje će početkom Kandijskog rata rezultirati napučivanjem Doca prebjezima upravo iz tih i njima susjednih naselja. Godine 1687. Morlaci su činili oko 55% dolačkoga stanovništva, a među njima su, dakako, prevladavali oni iz Bogetića i sa skradinskoga područja (oko 80% ukupne morlačke populacije). Neki su od Dolačana potkraj 17. stoljeća svoj novi dom potražili u Zatonu, Raslini, Srimi i Skradinu. Vjerojatno je to, uz kugu 1690., glavni razlog smanjenja broja dolačkih stanovnika na samome kraju 17. i početkom 18. stoljeća. Svojevrsno restrukturiranje društvenoga tkiva, popraćeno znatnim demografskim oscilacijama, uočava se i kod gradskog stanovništva. Dovoljno je bilo usporediti podatke iz matičnih upisa 1650. – 1659. s onima iz spomenutih popisa 1684. – 1713. da se vide znatne promjene koje su se u tom razdoblju dogodile u šibenskom prezimenskom korpusu. Stanovništvo je neustaljeno, rodovi i prezimena se mijenjaju, jedni izumiru, drugi doseljavaju. Prva značajnija promjena u strukturi gradskoga stanovništva inicirana je rušenjem šibenskih predgrađa Crnice i Varoša 1645. i preseljenjem njihovih stanovnika među gradske zidine. Crničani su ostali trajno u Gradu, dok se dio Varošana kasnije vratio na svoja ognjišta. Nakon kuge 1649. stanovništvo Grada sporo se oporavlja. Dok je prije kuge odnosno pred početak Kandijskoga rata u Gradu živjelo oko 4.000 ljudi, godine 1687. bilo ih je samo 1.829. Prema sačuvanim popisima stanovnika na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, možemo zaključiti da je 1684. i 1687. u Gradu bilo podjednako stanovnika, da im je broj nakon kuge 1690. opao za oko 40% te da se na početku 18. stoljeća primijećuje tendencija demografskoga oporavka. Unatoč tomu, broj stanovnika Grada do 1726. tek se neznatno povećao, za 16%, u odnosu na 1687. godinu. Struktura gradskih imigranata po porijeklu i socijalnom statusu, ne samo zbog spomenutoga preseljenja Crničana i Varošana, uvelike se razlikovala od imigrantskih korpusa u predgrađima. Morlaka je u Gradu bilo malo, pučke obitelji popunjavale su se radnim rukama iz obližnjih otočnih i priobalnih naselja, ali zapravo se nije toliko osjećala potreba za težacima, koliko za „srednjim slojem“, prvenstveno obrtnicima i činovnicima. Osim doseljenika pristiglih uobičajenim i stoljećima njegovanim vezama iz drugih dalmatinskih gradova, Mletaka i talijanskih naselja na suprotnoj obali Jadrana, u posljednjoj trećini 17. stoljeća u Gradu se javljaju skupine imigranata karakteristične upravo za to razdoblje: sluge i pomoćna radna snaga iz Hrvatskoga primorja, obrtnici (uglavnom zlatari i krznari) iz Bosne i Hercegovine te pravoslavni trgovci iz Bugarske. Kad je pak riječ o vjerskoj opredjeljenosti stanovništva, valja istaći da je u Šibeniku od druge polovice 16. stoljeća postojala zajednica vjernika grčkog obreda, koja je ispočetka okupljala manji broj grčkih vojnika, a potom i određen broj Morlaka doseljenih nakon Ciparskoga rata. Pred Kandijski je rat bila svedena na samo nekoliko obitelji, a onda su je početkom rata osnažili morlački prebjezi iz pograničnih osmanskih prostora. Tijekom Morejskoga rata pristigle su nove morlačke obitelji grčkog obreda, ali su mnogima od njih, kao uostalom i tada nadošlim katoličkim Morlacima, šibenska predgrađa bila samo privremena staništa. Potkraj 17. stoljeća pripadnici grčkog obreda dijelili su se na Morlake, naseljene uglavnom u Varošu i nešto manje u Docu, te bugarske trgovce, smještene u Gradu. To su populacijaske jezgre iz kojih će se tijekom prve polovice 18. stoljeća, nakon što konačno raskinu formalne veze s Katoličkom crkvom, razviti šibenska pravoslavna zajednica.

Šibenik, 17. stoljeće, popisi stanovnika, Morlaci, migracije, Kandijski rat, Morejski rat

nije evidentirano

engleski

Old and new residents of Šibenik and its suburbs in the second half of the 17th century and in early 18th century

nije evidentirano

Šibenik, 17th century, inhabitants' registers, Morlachs, migrations, Candian War, Morean War

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Šibenik: Državni arhiv u Šibeniku

2016.

978-953-7998-10-3

360

objavljeno

Povezanost rada

Povezane osobe





Povijest