hrvatski

Rogovska opatija i Vrana

U članku se obrađuju veze, odnosi i povezanosti Rogovske opatije i Vrane odnosno vranskoga područja/regije u razdoblju srednjega vijeka. U prvome dijelu posebno se obrađuju Vransko blato i Vransko jezero, dok se u drugome prikazuju odnosi Rogovske opatije i vranskih templara, koji su u dva navrata vodili velike sudske sporove. U benediktinsko-templarskom sporenju oko zemalja u široj biogradskoj i vranskoj okolici Rogovska opatija uspjela je dokazati i očuvati svoja prava za zemljišta koja su joj u ekonomskom pogledu bila od krucijalnoga značenja. Inače, koncem 12. stoljeća granična crta između ovih dvaju velikih posjednika tekla je pravcem Tinj–Kakma–Vrbica, odnosno sve zapadno od te crte pripadalo je Rogovskoj opatiji, a istočno templarima. U 15. stoljeću granica između posjeda Rogovske opatije i vranskoga kastruma išla je kanalom uz Vransko blato – u pravcu od sjeverozapada prema jugoistoku – koji se ulijevao u Vransko jezero. U drugoj polovici istoga stoljeća od strane Rogovske opatije bilo je pokušaja melioracije Vranskoga blata koji tada nisu polučili željeni rezultat, a nadolazeća je pak osmanlijsko-turska opasnost tu mogućnost posve uklonila.

benediktinci, Rogovska opatija (benediktinski samostan sv. Ivana Evanđelista u Biogradu, potom sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu), Vrana, vransko područje, templari, posjedovni odnosi, srednji vijek

This article deals with the relationships and connectedness between Rogovo Abbey and Vrana, ie. the Vrana district/region in the Middle Ages. The first part elaborates on Vrana mud and Vrana Lake, while the second part refers to the relationship between Rogovo Abbey and the Templars, who, on two occasions had taken major legal actions against it. In the Benedictine- Templar disputes over the plots of land in the wider area of Biograd and Vrana region, Rogovo Abbey managed to prove and preserve their rights to the land, which, in economic terms, was of crucial importance for them. Normally, at the end of the 12th century, the boundary line between these two great landowners went in the direction of Tinj-Kakma-Vrbica, and, all west of the line belonged to Rogovo Abbey, and east of it to the Templars. In the 15th century, the bounbdary between Rogovo Abbey and Vrana fortress went along a canal near Vrana mud-in the northwest southeast direction- which flowed into Vrana Lake. In the second half of the same century, attempts were made by Rogovo Abbey to drain Vrana mud, which did not give the desired results, and the oncoming Ottoman-Turkish threat completely removed that possibility.