hrvatski

Viktor Ramov (1889.–1974.), dužnosnik NDH. Kolektivno pamćenje između obiteljske priče, historiografije i arhiva

Viktor Ramov (1889.–1974.) bio je dužnosnik u upravnom aparatu NDH od uspostave do sloma režima: referent i povjerenik pri Predsjedništvu vlade, kvestor Hrvatskog državnog sabora, od studenog 1943. župan Velike župe Sidraga i Ravni kotari sa sjedištem u Zemuniku, a nakon smjene i povratka u Zagreb u srpnju 1944. odobreno mu je dugotrajno bolovanje zbog navodnih psihičkih tegoba. Tipično za praksu novog režima nakon kapitulacije NDH, Ramov je presudom Vojnog suda osuđen na smrt strijeljanjem, u reviziji postupka osuđen na 20 godina robije, a nakon izdržanih 5 godina pomilovan. Predmet rada je rekonstrukcija ratne i poratne biografije Viktora Ramova u povijesnom kontekstu. Struktura rada u funkciji je implicitna propitivanja metodoloških pretpostavki za istraživanje kontroverznoga povijesnog razdoblja u uvjetima postjugoslavenske tranzicije kolektivnog pamćenja. Ovisno o fokusiranom izvoru odnosno diskursu, nameću se različiti, pa i posve oprečni zaključci o liku i djelu Viktora Ramova.

Viktor Ramov (1883.–1974.), Nezavisna država Hrvatska, Predsjedništvo vlade NDH, Velika župa Sidraga i Ravni kotari, kolektivno pamćenje

nije evidentirano