hrvatski

Živjeti krstjanski pod turskim gospodstvom: Osmansko Carstvo u djelima bosanskih franjevaca

18. stoljeće bilo je zlatno doba bosanskih franjevačkih kronika. Najpoznatije među njima su kronika fojničkog samostana fra Nikole Lašvanina, kronika sutješkog samostana fra Bone Benića, te kronika kreševskog samostana fra Marijana Bogdanovića. Njima valja pridodati još jedno djelo historiografskog karaktera, “Pregled starina bosanske provincije” iz pera fra Filipa Lastrića. Mogući razlozi za procvat kroničarskog žanra mogu se tražiti u globalnim trendovima, poput porasta pismenosti, pojave katoličke obnove, odnosno projekta reforme post-tridentske crkve, te procesa konfesionalizacije, koji je potrebu za afirmiranje i očuvanje zasebnog manjinskog identiteta u opasnosti od asimilacije u dramatičnim okolnostima rata i poraća, nemira i nestabilnosti, stavio u prvi plan. U Bosni ključni nosioci katoličke reforme bili su franjevci, jedini pripadnici Katoličke crkve sa službeno reguliranim statusom i pravom djelovanja na području pod osmanskom vlašću. Kako su kroničari ujedno bili i visoki predstavnici franjevačke zajednice u Bosni, njihova djela ne predstavljaju samo pasivni opis događaja, nego, dolazeći iz pera samih protagonista, istovremeno i franjevački odgovor na izazove pred kojima se katoličanstvo u osmanskoj Bosni našlo.

franjevačke kronike, 18. stoljeće, Osmanlije, Bosna, konfesionalizacija

nije evidentirano