hrvatski

Dermatološka toksičnost uzrokovana primjenom EGFR – inhibitora u terapiji onkoloških bolesnika

Receptor za epidermalni čimbenik rasta [eng. epidermal growth factor receptor (EGFR)] je receptor koji pripada obitelji receptora za humani epidermalni faktor rasta (HER). Signalni putevi EGFR-a su uključeni u kontrolu staničnog preživljenja, progresije staničnog ciklusa, angiogeneze, stanične migracije i stanične invazije/metastaza [1]. EGFR inhibitori se koriste u onkološkom liječenju solidnih tumora, a kao posljedica liječenja često se u bolesnika javlja dermatološka toksičnost. Svrha ovog rada je prikazati koje se dermatološke nuspojave javljaju i kako ih tretirati. U svrhu izrade ovoga rada napravljena je pretraga znanstvene i stručne literature upotrebom PubMed baze podataka. Pretraga je također uključivala internacionalne smjernice za liječenje dermatoloških nuspojava kao posljedice ciljane terapije solidnih tumora. EGFR se nalaze u epitelnom tkivu kao što je koža, folikuli kose, te u gastrointestinalnom traktu što objašnjava pojavnost nuspojava. Najučestalije (>10%) dermatološke nupojave su akneiformni osip, paronihija, kseroza, pruritis i urtikarija. EGFR inhibitori mogu povećati sklonost bolesnika prema superinfekcijama (npr. sa S. aureus) što može posljedično dovesti do teški komplikacija. Težina kožnih nuspojava se procjenjuje prema stupnjevima iz Common Terminology Criteria for Adverse Events (CTCAE), te se shodno tome odlučuje jeli potrebno reducirati dozu i privremeno ili trajno izostaviti terapiju s EGFR inhibitorima. Simptomatsko liječenje nuspojava je od velikog značaja i uključuje profilaktičku uporabu oralnih tetraciklina, primjenu topikalnih kortikosteroida, te upotrebu ovlačivača i krema [2]. Dermatološka toksičnost EGFR inhibitora pogađa većinu bolesnika. Simptomatsko liječenje nuspojava s modifikacijom terapije održava kontinuitet liječenja i povećava kvalitetu života onkoloških bolesnika.

EGFR inhibitori, dermatološka toksičnost

nije evidentirano