hrvatski

Zaboravljene žrtve Drugog svjetskog rata ili o stradanju Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1941. – 1945.

Romsko stanovništvo je od svog doseljavanja na hrvatska područja u drugoj polovini XIV. st. češće bilo pod određenim asimilacijskim i represivnim pritiscima državnih i lokalnih vlasti. Takva anticiganistička politika hrvatskih vlasti imala je svoj vrhunac za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su ustaške vlasti preuzele vlast i započele s politikom progona romskog stanovništva. Prva faza tog progona sastojala se od donošenja rasnih i drugih zakona čime su Romi postali građani „drugog reda“, a na taj način bila su otvorena vrata za daljnje i strože mjere prema njima. Tako je slijedila faza kada su ustaške vlasti promišljale o mogućnostima kolonizacije Roma kao odgovor na „cigansko pitanje“, a s njim je povezano bilo popisivanje svih Roma u NDH, što se provelo u ljeto 1941. Uz ovu mjeru bilo je pridodata mjera zabrane kretanje Roma čime je bio otvoren put za slijedeću fazu, koja se provela u kasno proljeće i ljeto 1942., a radilo se o deportiranju svih Roma u jasenovački koncentracijski logor. Većina Roma je u tom logoru bila mučena i ubijena, a posljedica ovakvog ustaškog anticiganističkog modela je gotovo u cijelosti istrebljenja predratna romska zajednica u Hrvatskoj. Unatoč ovakvoj politici romska zajednica je preživjela Drugi svjetski rat

Romi, Drugi svjetski rat, Nezavisna Država Hrvatska, rasna politika, istrebljenje.

nije evidentirano