hrvatski

Komemoracija romskih žrtava Drugog svjetskog rata u Republici Hrvatskoj

Romsko stanovništvo živi na hrvatskim područjima od druge polovine XIV. st. i pritom je proživljavalo razdoblja dobrog odnosa sa većinskim stanovništvom, ali se više suočavalo s razdobljima progona i politike represivne asimilacije, kao što je to bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata na području Nezavisne Države Hrvatske. U tom ratu romsko stanovništvo našlo se na udaru rasne politike profašističkih ustaških vlasti, koje su ih gotovo demografski uništili. Poslijeratna socijalistička jugoslavenska država nastojala je kontrolirati sjećanje na Narodnooslobodilačku borbu i socijalističku revoluciju kao jednu od najznačajnijih njezinih ideoloških stupoRomsko stanovništvo živi na hrvatskim područjima od druge polovine XIV. st. i pritom je proživljavalo razdoblja dobrog odnosa sa većinskim stanovništvom, ali se više suočavalo s razdobljima progona i politike represivne asimilacije, kao što je to bilo za vrijeme Drugog svjetskog rata na području Nezavisne Države Hrvatske. U tom ratu romsko stanovništvo našlo se na udaru rasne politike profašističkih ustaških vlasti, koje su ih gotovo demografski uništili. Poslijeratna socijalistička jugoslavenska država nastojala je kontrolirati sjećanje na Narodnooslobodilačku borbu i socijalističku revoluciju kao jednu od najznačajnijih njezinih ideoloških stupova i pritom isticala kao temelj takvom kolektivnom pamćenju sintagmu „bratstvo i jedinstvo“. U kontekstu takve politike bilo je zapostavljeno sjećanje na romske žrtve, a i s njima povezanim komemorativnim ritualima, poput podizanja spomenika. Uspostavom Republike Hrvatske položaj romskog stanovništva postepeno se unaprjeđivao do razine priznanja statusa nacionalne manjine početkom 2000. što je potaknulo bolju romsku političku i društvenu samoorganiziranost. U radu se posebno analizirao odnos državnih vlasti prema pitanju 1 R va i pritom isticala kao temelj takvom kolektivnom pamćenju sintagmu „bratstvo i jedinstvo“. U kontekstu takve politike bilo je zapostavljeno sjećanje na romske žrtve, a i s njima povezanim komemorativnim ritualima, poput podizanja spomenika. Uspostavom Republike Hrvatske položaj romskog stanovništva postepeno se unaprjeđivao do razine priznanja statusa nacionalne manjine početkom 2000. što je potaknulo bolju romsku političku i društvenu radu se posebno analizirao odnos državnih vlasti prema pitanju komemoriranja romskih žrtava u razdoblju od osnutka Republike Hrvatske, a pritom je autorova teza kako je tek sa romskim boljim političkim i društvenim položajem u hrvatskom društvu uz poticaj određenih međunarodnih institucija, omogućeno sustavno komemoriranje njihovih žrtava.

Romi, Drugi svjetski rat, Republika Hrvatska, komemoracije

nije evidentirano