hrvatski

Otuđenje rada iz Marxove i kršćanske perspektive

Rad je ljudsko pravo, a plodovi rada logičnopripadaju izvršitelju rada, radniku. Otuđenje rada negacija je ljudskog dostojanstva i etički je potpuno neprihvatljivo svakoj osobi ili instituciji koja vjeruje u jednakost i ravnopravnost svih ljudskih bića. Otuđenje rada je nepravda iz marksističke perspektive, a grijeh iz kršćanske perspektive. Ukoliko neki pojedinac ili grupa smatra da pojedini ljudi mogu dominirati nad slobodnom voljom drugih i iskorištavati ih za svoje potrebe, tada se takva osoba ili institucijanema pravo nazivati kršćanskom, a jednako tako niti marksističkom.Dokidanje otuđenja rada preduvjet je uspostave pravednog i slobodnog društva. Uspostava društva u kojem će svi ljudi moći, bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest, rasu, spol, rod, spolnu usmjerenost, dob, zdravstveno stanje ili koju drugu odrednicu identiteta, u skladu sa svojim talentima, intelektualnim i fizičkim potencijalima, slobodno i sretno živjeti zajednički je cilj marksista i kršćana. I to nije utopijski cilj.

otuđeni rad, Marx, kršćanstvo

nije evidentirano