hrvatski

Novi prilozi o prvim filmskim projekcijama u dvorani Kola uz njihovu 121. godišnjicu Ili "Hrvatska šutnja" i Hrvatsko proljeće u određivanju "nulte" godine živućih fotografija

Studentima navodim da su prve filmske projekcije u Hrvatskoj održane u našoj zgradi, ali ne, kako se misli, u "dvorani Kola" koja je od 50-ih godina prošlog stoljeća kazališna dvorana Akademije dramske umjetnosti . Zazivam da bi konačno "netko" trebao ustanoviti o kojoj se točno dvorani radi, "prozivajući" povjesnike da su uljuljani radovima svojih prethodnika, koji su prekasno otvorili, ali i prerano zatvorili priču. Kako nema nekog interesa za tako trivijalnim istraživanjem 121. godišnjica prvih filmskih projekcija u Zagrebu pravi je trenutak, i zadnji za mene, koji u toj zgradi radim već 45 godina. Ali, ta je priča prepletena lutanjima do te naše "nulte" godine "živućih fotografija" odnosno "gibljivih slika", godine u kojoj su nas one pohodile. U listopadu 1896. godine zagrebačke su novine Agramer Tageblatt, Agramer Zeitung, Hrvatska domovina, Hrvatsko pravo, Narodne novine i Obzor oglašavale da se od 8. do 18. listopada u Hrvatskom domu odnosno dvorani Hrvatskog pjevačkog društva "Kolo" prikazuju "živuće fotografije Edisonovim idealom – Kinematografom". To je prilično precizno i opisano, ali je palo u zaborav daljnjih 7 desetljeća. Kratkotrajno podsjećanje na taj podatak pobudila je Izložba o razvitku kinematografije u Hrvatskoj od 1896. do 1943. koju u Zagrebu 1969. priređuje Jugoslavenska kinoteka, a potom probuđen "proljećarski" duh daje nadu da je došlo vrijeme da se počeci filma u Hrvatskoj rasvijetle. Potom nastupa desetgodišnja ogluha i letargija u našoj sredini, dok nam drugi ne prokrče put i utvrde lokalne činjenice. Trebalo je proći više od 70 godina da se u našoj kulturnoj povijesti utvrdi 8. listopada 1896. godine kao ishodište, kako to definira Ivo Škrabalo "… tako se i u pojedinih naroda, pa i u hrvatskoga, prva javna projekcija 'živućih fotografija' iz praktičkih razloga može smatrati početnom točkom povijesti filma." (1979: 250) I nakon svega, prelistavanjem "klasika" koji su nas vodili kroz našu filmsku povijest, čini mi se da i danas postoje neke manje praznine koje bi valjalo popuniti ili ih barem naznačiti, i to: - Kako smo ustanovili "nultu" godinu filma u Hrvata? Na to se čekalo 70 godina, potom još 10. - U kojoj su dvorani Hrvatskog pjevačkog društva Kolo održane prve filmske projekcije 1896. godine? Ono što poznajemo kao "dvorana Kola" to nije. - S kojim su projektorom projicirani filmovi? To nije Edisonov, kako bi se iz oglasa moglo zaključiti, a ni Lumièreov kako su povjesnici zaključili. A nema ih mnogo, tek par francuskih, britanskih ili njemačkih projektora. - Što je potaklo ugledne fotografske obrtnike Mosingera i Breyera za priređivanje filmskih predstava? Ima i još nekih sitnica, detalja pa i zanimljivosti. Detalji ne čine povijest ali pridonose razumijevanju cjeline slike i ruše neke mitove.

Prve filmske projekcije ; Mosinger ; Breyer ; Edison ; Kolo ; Lumiere ;

nije evidentirano