hrvatski

Samoprocjena kompetentnosti stručnjaka u sustavu socijalne skrbi za rad s mladima s problemima u ponašanju

U ovom je radu prikazan dio rezultata istraživanja „Kockanje mladih – percepcija stručnjaka pomagačkih profesija“ provedenog temeljem potpore istraživanjima Sveučilišta u Zagrebu, a čiji je voditelj bio izv. prof. dr. sc. Neven Ricijaš. Istraživanje je bilo usmjereno na stjecanje uvida u percepciju stručnjaka pomagačkih profesija na području kockanja, dok je u ovom radu naglasak na samoprocjenu kompetentnosti stručnjaka u sustavu socijalne skrbi za rad s mladima s problemima u ponašanju što ujedno čini i sam cilj istraživanja. Osim toga, cilj je bio i istražiti eventualne razlike između stručnjaka s obzirom na njihova sociodemografska i profesionalna obilježja. Uzorak je prigodan, a čini ga ukupno N=114 ispitanika iz sustava socijalne skrbi svih županija u Hrvatskoj, od čega najmanje ima N=23 psihologa, nešto više N=33 socijalnih pedagoga i najviše N=58 socijalnih radnika s ukupnim prosjekom godina staža u struci od 14, 3 godina. Primijenjen je sveobuhvatan anketni upitnik, a za potrebe ovog rada, korišteni su opći i sociodemografski podaci te pitanja o samoprocjeni vlastitih kompetencija za rad s mladima s problemima u ponašanju. Podaci su prikupljani tijekom veljače i ožujka 2018. godine na način da je postavljena on- line anketa koja je potom ciljano slana potencijalnim sudionicima ovog istraživanja. Dobiveni rezultati pokazuju kako se ispitanici uglavnom procjenjuju umjereno kompetentnima, pri čemu se najmanje kompetentnima procjenjuju za provedbu intervencija u području problema povezanih s kockanjem. Što se tiče samoprocjene s obzirom na duljinu ukupnog staža u struci, dobivena razlika među ispitanicima nije statistički značajna. Međutim, 4 kod razlike s obzirom na struku, vidljivo je kako se psiholozi i socijalni pedagozi na značajno većem broju varijabli procjenjuju kompetentnije od socijalnih radnika. Doprinos ovog istraživanja ogleda se u mjerenju kompetentnosti stručnjaka pomagačkih profesija kao potencijalnim pokazateljem potrebe za dodatnim usavršavanjem, odnosno razvojem kompetencija bitnih za uspješan praktični rad, kako trenutnih, tako i budućih stručnjaka pomagačkih profesija.

kompetencije, samoprocjena kompetentnosti, sustav socijalne skrbi, pomažuća profesija

nije evidentirano