hrvatski

Odabrana poglavlja matematičkih metoda za upravljanje financijskom imovinom

Knjiga udžbenik Odabrana poglavlja matematičkih metoda za upravljanje financijskom imovinom namijenjena je prvenstveno studentima sveučilišnog diplomskog studija, odnosno sveučilišnog integriranog studija na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te studentima, poslijediplomcima i doktorandima financijskih smjerova ekonomskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Nadamo se da će knjiga biti korisna i praktičarima, osobito iz financijsko – bankarske i fondovske industrije, ali i da će, koristeći se njom, vrijedne spoznaje steći i educiraniji individualni investitori. Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja. U prvom poglavlju kroz motivacijske primjere najprije se ukazuje na neke moguće primjene prvenstveno linearnog, a zatim i cjelobrojnog i višekriterijskog programiranja u financijama. Budući da je samo manji broj slušača kolegija Matematičke metode za upravljanje financijskom imovinom upoznat s osnovama operacijskih istraživanja i simpleks metodom, u ovom poglavlju nešto detaljnije izlažu se teorijske osnove linearnog programiranja. Svakako, naglasak je na primjenama, pa se pokazuje kako se neki standardni alati mogu koristiti pri rješavanju stvarnih problema. U poglavlju Dionice najprije se obrađuju osnovni pojmovi vezani uz kvantitativnu analizu cijena i prinosa dionica. Nakon toga u nekoliko točaka obrađuju se temeljni pojmovi iz Moderne teorije portfelja (MTP): Markowitzev model, njegove kritike i proširenja. Prirodan nastavak uslijedio je s alternativnim modelima koji su nastali kao odgovor na kritike inicijalnog modela. Više od polovice ovog poglavlja posvećeno je tim modelima. Osim samih modela optimizacije portfelja, obrađuju se mjere diverzifikacije portfelja te model procjenjivanja kapitalne imovine i njegova proširenja (kao nekih od osnovnih pojmova MTP- a). Investitore zanima i kako su njihovi portfelji uspješni, kao i koliko su uspješne pojedine dionice, stoga je posljednji dio poglavlja posvećen mjerama performansi. Jedna točka na kraju posvećena je testiranju hipoteze o normalnosti distribucija prinosa s obzirom da se često ova pretpostavka podrazumijeva u modelima. Treće poglavlje obuhvaća analizu obveznica kao instrumenata investiranja. Na početku se uvode temeljni teorijski koncepti iz kvantitativnih financija koji čine osnovu modela vrednovanja obveznica, ali i druge tržišne imovine. Iako se naizgled može činiti da je početak poglavlja, koji je više teorijskog karaktera od manjepraktične vrijednosti, smatra se da je razumijevanje teorijskih modela pretpostavka njihove uspješne implementacije u praktične svrhe. Ostale točke u ovom poglavlju orijentirane su na samu primjenu modela vrednovanja različitih vrsta obveznica korištenjem koncepta sadašnje vrijednosti, te najčešće korištenim mjerama povrata i mjerama rizika obveznica koje čine osnovne informacije potrebne za donošenje odluka o ulaganju u ove financijske instrumente. S obzirom da je tržište izvedenica važan dio financijskih tržišta, četvrto poglavlje posvećeno je najfleksibilnijoj vrsti izvedenica – opcijama. Nakon opisa osnovnih karakteristika standardnih put i call opcija, prikazuju se osnovni modeli vrednovanja opcija – binomni model i Black-Scholesova formula, te mjere osjetljivosti cijene opcija. Zanimljivost opcija kao financijskih instrumenata najbolje se odražava u strategijama primjene opcija u portfelju, zbog čega je u okviru ovog poglavlja posebna pozornost posvećena modeliranju strategija s opcijama. Analiza opcija u pravilu zahtijeva naprednije znanje iz matematike, pa se u ovom poglavlju to nastojalo prezentirati na za studente pristupačan način. U petom poglavlju obrađene su strategije investiranja. Naime, razvojem financijskih tržišta i njihove kompleksnosti, investitori postaju suočeni s problemom upravljanja financijskim portfeljem. Zbog toga se procesu investiranja mora pristupiti sistematično i organizirano, pri čemu je neophodna upotreba kvantitativnih modela. Svaki investitor može prema individualnim preferencijama i prognozama napraviti neku strategiju investiranja, pa tako ovo poglavlje, osim kratkog opisa procesa investiranja, prikazuje i kvantitativne pokazatelje i modele koji se mogu koristiti kao objektivni pokazatelji oportunosti neke investicije ili ideja za formiranje individualne strategije investiranja. Važan integralni dio upravljanja financijskom imovinom jest upravljanje rizikom te imovine, pa se u šestom poglavlju opisuju modeli kojima se dolazi do određenih mjera koje mogu služiti kao mjere rizika. Najprije se razmatraju različite mjere rizika različitih vrijednosnih papira. Tako se obrađuju i osnovne mjere (varijanca), ali i alternativne mjere: Royevo prvenstvo sigurnosti, beta, Baumolova mjera rizika, VaR modeli i mnogi drugi. Nakon toga se detaljnije obrađuje VaR kao popularna empirijska mjera, a potom se prelazi na razmatranje korelacije među prinosima vrijednosnih papira. S obzirom da su GARCH modeli najpopularniji alat za modeliranje rizika dionica u praksi, posljednji dio poglavlja odnosi se na modeliranje uvjetne rizičnosti kroz vrijeme.Sedmo poglavlje posvećeno je transakcijskim troškovima kao realnom ograničenju financijskih tržišta koje utječe na uspješnost upravljanja financijskom imovinom. Iako se u pojednostavljenim modelima analize ulaganja često ignorira postojanje transakcijskih troškova, oni u određenim situacijama mogu naizgled perspektivnu investiciju učiniti neisplativom. Ovo poglavlje daje kratki pregled mogućih izvora transakcijskih troškova i načina njihova mjerenja, te završava s modelima optimizacije portfelja koji uzimaju u obzir postojanje određenih transakcijskih troškova i koji kao takvi daju rezultate koji su više u skladu sa stvarnim uvjetima i ograničenjima investiranja. Sva poglavlja popraćena su zadacima za vježbu.

linearno programiranje ; cjelobrojno i višekriterijsko programiranje ; dionice ; obveznice ; opcije ; strategije investiranja ; transakcijski troškovi ; upravljanje financijskim rizikom

nije evidentirano