hrvatski

Strukturalne mirovinske reforme u tranzicijskim zemljama: politički sudionici i uloga države

U protekla dva desetljeća u mnogim se zemljama uvode privatni obvezni kapitalizirani sustavi mirovinskog osiguranja uz istodobno smanjivanje ili ukidanje prvog stupa međugeneracijske solidarnosti. Ta je vrsta mirovinske reforme prije svega usmjerena na mijenjanje uloge javnoga i privatnoga u pružanju sigurnosti u starosti i ističe veću osobnu mirovinsku odgovornost. Nakon analize naslijeđa obveznoga javnog mirovinskog osiguranja u tranzicijskim zemljama, članak razmatra političke domaće i strane sudionike u mirovinskoj reformi. U idućoj dionici autorica naglašava da u novom višestupnom mirovinskom sustavu uloga države u oblikovanju i provedbi novog mirovinskog sustava, regulaciji, nadzoru rada mirovinskih fondova nije ograničena samo na javno mirovinsko osiguranje, već ima bitnu zadaću u svim stupovima novog osiguranja, te u informiranju i izvještavanju, financiranju tranzicijskih troškova, pružanju implicitnog mirovinskog jamstva kao posljednjeg utočišta, te, pogotovo, ako je izabran model obavljanja klirinških (obračunskih) poslova, država djeluje kao sponzor mirovinskih fondova ili nastavlja isplaćivati invalidske i obiteljske mirovine. Općenito, ona također treba osigurati makroekonomsku i političku stabilnost. Neke od korjenitih reformi nedavno ostvarenih u bivšim socijalističkim zemljama trpe od velikih provedbenih problema. Zemlje koje se odluče za strukturnu mirovinsku reformu trebaju unaprijed ostvariti znatna ulaganja u ljudski kapital i informatizaciju javnog sektora. Ako nisu zadovoljeni minimalni institucionalni i organizacijski zahtjevi koji stoje pred javnim sektorom, privatizacija mirovinskog sustava postaje vrlo opasna strategija.

mirovinska reforma; privatizacija; socijalna sigurnost; zemlje u tranziciji; država

nije evidentirano