Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Faust Vrančić i njegovo doba : zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenoga skupa održanoga u povodu 400. obljetnice objavljivanja "Novih strojeva" Fausta Vrančića (CROSBI ID 16807)

Urednička knjiga | zbornik radova s konferencije | domaća recenzija

Faust Vrančić i njegovo doba : zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenoga skupa održanoga u povodu 400. obljetnice objavljivanja "Novih strojeva" Fausta Vrančića / Borić, Marijana ; Blažević, Zrinka ; Marotti, Bojan (ur.) Prvić Luka, 2018

Podaci o odgovornosti

Borić, Marijana ; Blažević, Zrinka ; Marotti, Bojan

hrvatski

Faust Vrančić i njegovo doba : zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenoga skupa održanoga u povodu 400. obljetnice objavljivanja "Novih strojeva" Fausta Vrančića

Posrijedi je zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenoga skupa održanoga u povodu 400. obljetnice objavljivanja "Novih strojeva" Fausta Vrančića (Vodice – Šibenik, 22. – 23. rujna 2015.). Svi radovi koji su predloženi za objavljivanje u Zborniku, prošli su recenzentski postupak, i to po dvoje recenzenata, stručnjaka za odnosno područje. Zbornik pak u cjelini recenzirali su akademik Žarko Dadić i prof. dr. sc. Lahorka Plejić Poje. Budući da je Vrančićev opus neobično raznolik, pojedini su prilozi u Zborniku uzajamno povezani u skupine prema tematskoj srodnosti. Prvu skupinu čine radovi koji se bave Vrančićevim izumima, poglavito "Novim strojevima" ("Machinae novae", 1615./1616.), djelom kojega je 400. obljetnica tiskanja bila i povodom znanstvenomu skupu. Rad Marijane Borić "Vrančićevo djelo ‘Machinae novae’ u obzoru novovjekovne znanosti" donosi cjelovit prikaz sadržaja i koncepcije djela, kao i mogućih predložaka i uzora, te daje analizu Vrančićeva pristupa tehničkim problemima u odnosu na tradicionalni i novovjekovni pristup znanosti i tehnici. Rad se referira na sva dosadašnja istraživanja iz toga područja te ukazuje na pogrješne interpretacije Vrančićeva tehničkoga rada i pristupa znanosti koje su često prisutne u literaturi i prenose se duži niz godina. Nov interpretativni okvir za razumijevanje Vrančićeva djela "Machinae novae" pruža članak Danka Zelića "Izumitelj i poduzetnik – tri nepoznata dokumenta o Faustu Vrančiću iz 1588.–1590. godine". Na osnovi otkrića triju do sada nepoznatih dokumenata očuvanih u arhivu obitelji Draganić-Vrančić, ugovora sastavljena u Grazu, kojim Vrančić i njegov poslovni partner otkupljuju licenciju za korištenje patenata mlinova i pila, prijepisa molbe kojom Felice Vero (Faust Vrančić) od mletačkoga dužda traži povlasticu za vlastite izume mlinova, te prijepisa duždevskoga proglasa o povlastici kojom se Feliceu Veru (Faustu Vrančiću) na teritoriju mletačke države jamče patentna prava za izumljene mlinove, autor se opravdano zalaže za reviziju uvriježena historiografskoga tumačenja o primarno teorijskome karakteru Vrančićeva izumiteljskoga djelovanja. Usto upozorava na nužnost njegova razmatranja u okviru suvremenoga intelektualnoga i ekonomskoga konteksta kako bi se stekla slojevitija predodžba o naravi Vrančićevih tehničko- tehnoloških izuma i inovacija. Rad Hrvoja Stančića i Ivana Reljića "Arhivsko gradivo i suvremene 3D tehnologije u edukaciji – primjer Fausta Vrančića" govori o različitim aspektima i prednostima korištenja novih informacijsko- komunikacijskih tehnologija (IKT) u istraživačke i edukativne svrhe, te o njihovu doprinosu očuvanju arhivskoga gradiva, kao i globalnoj promociji hrvatske kulturne baštine. U radu se, na primjeru djela Fausta Vrančića, istražuje kako se arhivsko gradivo može uspješno digitalizirati i iskoristiti za potrebe edukacije. Pored digitalizacije iznosi se suvremena tehnologija izrade i korištenja 3D ("Molae cum tecto mobili", projekt br. 11 u djelu "Machinae novae"). Jezikoslovna skupina radova, koji se ponajviše bave poznatim Vrančićevim petojezičnim rječnikom pod naslovom "Dictionarium quinque nobilissimarum Europe linguarum" (1595.), započinje prilogom Sanje Vulić "Vrančićev leksik u kontekstu hrvatskoga leksika u prošlosti i sadašnjosti". U tome se članku Vrančićev petojezičnik razmatra s dvaju različitih stajališta. S jedne se strane, na primjerima pojedinih tvorenica iz rječnika, kako izvedenica, tako i složenica, pokazuje Vrančićev bogati rječotvorbeni sustav, te se istodobno, na temelju raščlambe pojedinih tvorbenih uzoraka, gdje je moguće razaznati tvorbene lance i tvorbene prstene, uočava važnost Vrančićeva rječnika i u povijesti hrvatskoga rječotvorja, budući da su mnogi njegovi primjeri sastavnim dijelom i današnjega hrvatskoga književnoga jezika. S druge se pak strane Vrančićev rječnik razmatra dijalektološki, primjerice u pogledu naziva za mjesece u godini, pa je, promotri li se i s toga, dijalektološkoga stajališta, razvidna osobita vrijednost Vrančićeva petojezičnika. Prilog Bojana Marottija "O nadslovcima na hrvatskim riječima u Vrančićevu rječniku" bavi se onim (hrvatskim) riječima koje su u "Dikcionaru" obilježene nekim nadslovkom. Razmatranje se pri tome odvija na dvjema razinama. Ponajprije se pokušava odgonetnuti »značenje« nadslovaka, naime utvrditi je li poraba svakoga nadslovka ustaljena, kao i to je li moguće opisati naglasni sustav koji je tim nadslovcima trebao (ili mogao) biti zapisan. Raščlamba međutim pokazuje da takav opis nije moguće podastrijeti – sve da se u obzir uzmu i udvajanje samoglasnika i udvajanje suglasnika u zapisu pojedinih primjera – i to upravo zbog neustaljene porabe nadslovaka. Istodobno se pak nastoji objasniti zašto je Vrančić, počevši od petojezičnika (1595.), preko Lodereckerova sedmojezičnika ("Dictionarium septem diversarum linguarum", 1605.), koji se može smatrati drugim izdanjem Vrančićeva rječnika, pa do djela "Xivvot nikoliko izabraniih divviicz" (1606.), postupno odustajao od zapisivanja nadslovaka. Od predgovora koji je, pod onim neobičnim naslovom "Fauſt Vrancſich Sibencſanin", napisao Vrančić za Lodereckerov rječnik, a koji se djelomice podudara s dodatkom "De Slovvinis seu Sarmatis, ad Christophorum Varsovicium Canonicum Cracoviensem", što ga je objavio na kraju djela "Xivvot nikoliko izabraniih divviicz", polazi prilog Zrinke Blažević "»Dalmatinski« sarmatizam Fausta Vrančića (1551.–1617.) – paradigmatski model humanističke kulturne translacije". Naime, osim svojom leksikografskom djelatnošću, Vrančić se u hrvatskoj humanističkoj kulturi istaknuo kao jedan od egzemplarnih kulturnih posrednika i kada je riječ o transferu ideologije poljskoga sarmatizma. U prilogu se ispituju diskurzivna struktura, ideologijska značenja i pragmatičke funkcije Vrančićeve »dalmatinske« inačice sarmatizma, i to kako u komparativnoj relaciji s normativnim poljskim modelom, tako i u odnosu na varijante sarmatističkoga diskursa u djelima dalmatinskih povjesničara Vinka Pribojevića i Dinka Zavorovića. Sljedeća se skupina priloga bavi Vrančićevim filozofskim radom. Vrančić je naime godine 1608. objelodanio u Mletcima djelo "Logica suis ipsius instrumentis formata", a 1610. u Rimu spis "Ethica Christiana". Godine 1616. izlazi mu u Mletcima drugo, prošireno izdanje logike, s izmijenjenim naslovom "Logica nova suis ipsius instrumentis formata et recognita", zajedno sa spisom "Ethica Christiana". Vrančićevom se "Novom logikom" bave Luka Boršić i Ivana Skuhala Karasman u radu "Vrančićevo djelo ‘Logica nova suis ipsius instrumentis formata et recognita’". U članku se taj Vrančićev spis prije svega smješta u vrijeme u kojem je nastao, te se općenito raspravlja o položaju logike u renesansi. Potom se razmatraju pojedini dijelovi Vrančićeve "Nove logike", a posebice poglavlja "De logica" i "De metaphisica". U prvome od njih Vrančić iznosi svoje poimanje logike, njezinu definiciju i podjelu. Pri tome se pokazuje da se Vrančićevo razumijevanje logike udaljuje od skolastičkoga aristotelizma, što je u njegovo vrijeme bilo vladajuće razumijevanje logike na talijanskim sveučilištima. Poglavlje pak "De metaphisica" još jasnije iznosi na vidjelo Vrančićevo protuaristotelovsko stajalište, posebice njegovu kritiku Aristotelove i aristotelovske metafizike. O Vrančićevoj kritici Aristotela govori i prilog Mate Buntića "Sličnosti i razlike Plotinove i Vrančićeve kritike Aristotelove teorije kategorija". Nakon razmotrenih Plotinovih prigovora Aristotelovu poimanju kategorija, u radu se raspravlja o Vrančićevoj kritici, kako je ona izložena u poglavlju "De Praedicamentis", koje se nalazi u već spomenutome Vrančićevu spisu "Logica nova suis ipsius instrumentis formata et recognita". Potom se obje kritike Aristotela uzajamno uspoređuju te se razmatraju njihove sličnosti i razlike. Zajedničko im je to da Aristotelov niz kategorija ne stoji, te da ga treba preispitati. Razlike se pak među njima očituju u razumijevanju uloge kategorija kao i njihova broja. Napokon, Vrančićevom se etikom bavi članak Ivice Musića i Mate Penave "Između morala i etike – Vrančićeva ‘Ethica Christiana’". U radu se potanko razmatra navedeno Vrančićevo djelo, kojemu je svrha razložiti ćudoredni život kršćanina. Posebno se raspravlja o trima krjepostima koje Vrančić smatra temeljnima, tj. o poniznosti, čistoći i siromaštvu, a istodobno se razmatraju i njihove suprotnosti, naime oholost, raskoš i škrtost. Pri tome se pokazuje da je i ovaj Vrančićev spis u znatnoj mjeri usmjeren protiv Aristotela, te da sadržava kritiku njegove etike. Tako neke Aristotelove krjeposti Vrančić smatra upravo porocima, dočim neke druge drži samo prividnim krjepostima. Sljedeća dva rada "Slike iz svakodnevnoga života u Šibeniku prema vizitaciji apostolskoga vizitatora Agostina Valiera 1579. godine" povjesničarke Jadranke Neralić i "Liturgijska glazbena tradicija akvilejskoga pjevanja u domovini Fausta Vrančića" povjesničara glazbe Davida di Paoli Paulovicha, iz mikrohistorijske perspektive oslikavaju kulturne i duhovne prilike u Vrančićevu zavičaju potkraj 16. stoljeća. Na temelju izvješća apostolskoga vizitatora Agostina Valiera o postupku protiv dominikanca Augustina Pridojevića i kanonika Franje Bogafčića/Červarića, Jadranka Neralić kroz prizmu posttridentske politike socijalnoga discipliniranja rekonstruira svakodnevni život jedne tipične dalmatinske komune pod mletačkom vlašću koja na zalazu stoljeća, obilježena burnim vjersko-političkim događajima, nastoji lavirati između staroga i novoga te lokalnoga i stranoga. Posttridentske crkvene reforme odrazile su se i na glazbenu tradiciju akvilejskoga pjevanja, koja se prenosila usmenim putem i održavala u bogoslužju najvažnijih dalmatinskih crkava, uključujući i šibensku. Riječ je o svojevrsnome glazbenome hibridu sastavljenome od drevnih akvilejskih, gregorijanskih i pučkih elemenata, koji je tijekom mletačke vladavine uvelike oblikovao vjerski i kulturni identitet Dalmacije, Istre i Kvarnera. Zahvaljujući činjenici da je akvilejsko pjevanje jedinstven primjer glazbene baštine proizašle iz kulturnih prožimanja unutar mletačkoga dominija, David di Paoli Paulovich zaključno poziva na njegovo očuvanje i adekvatnu znanstvenu evaluaciju. Poziv na nova znanstvena istraživanja, koja omogućuje arhivska građa obitelji Draganić-Vrančić, predstavlja i rad Dubravke Kolić i Danka Zelića "Spisi Fausta Vrančića u Državnom arhivu u Zadru (fond »Obitelj Draganić-Vrančić«)", kojime prigodno završava ovaj zbornik. Nakon preglednoga prikaza povijesti obiteljskoga arhiva obitelji Vrančić, autori donose analitički popis spisa Fausta Vrančića, što će nesumnjivo biti dragocjen poticaj i putokaz budućim istraživačima njegova životopisa, vjersko-političkih nazora te intelektualnoga djelovanja. Sukladno široku rasponu tema kojima se tijekom života bavio svestrani hrvatski humanist Faust Vrančić, u ovome su zborniku predstavljeni tematski raznoliki prilozi kako o njegovim ključnim filozofskim, lingvističkim i hagiografskim djelima, tako i o intelektualnoj i kulturnoj povijesti njegova doba. Osim toga, na temelju novopronađene arhivske građe autori ovdje okupljenih radova donose mnoge nove podatke o Vrančićevu životu i djelovanju, a tematiziraju i raznovrsne aspekte dalmatinske humanističke kulture, od povijesti svakodnevice do povijesti glazbe. Stoga Vrančićev respektabilan latinski i vernakularni opus istodobno funkcionira kao poticaj za nova vrijedna kulturnopovijesna istraživanja, ali i za inovativne reinterpretacije poznatih podataka o njegovu životu i djelovanju. Znanstvenu relevantnost ovoga zbornika jamči upravo važnost Fausta Vrančića kao jednoga od vodećih hrvatskih humanista, ali i europski prepoznatljiva predstavnika humanističke kulture, što otvara niz ključnih pitanja o pozicioniranju hrvatske ranonovovjekovne znanosti i kulture u kontekstu srednjoeuropskoga i mediteranskoga humanizma. Preostaje, dakle, izraziti nadu da će ovaj zbornik biti koristan prinos razumijevanju statusa hrvatske humanističke intelektualne tradicije i kulture u europskome kontekstu, ali i njezina kreativnoga doprinosa europskoj humanističkoj baštini te da će potaknuti razvoj novih znanstvenih istraživanja, koja će hrvatsku humanističku intelektualnu tradiciju predstaviti kao znanstveno i kulturno relevantan fenomen u regionalnome i u europskome okviru.

Faust Vrančić ; Machinae novae ; humanizam ; renesansa ; tehnika ; projekti ; rječnik ; leksikografija ; logika ; etika

nije evidentirano

engleski

Faust Vrančić and his age : proceedings of the International conference dedicated to the 400th anniversary of the publication of "Machinae Novae" by Faust Vrančić

nije evidentirano

Faust Vrančić ; Machinae novae ; humanism ; renaissance ; technique ; projects ; dictionary ; lexicography ; logic ; ethics

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Prvić Luka:

2018.

978-953-58309-1-7

264

objavljeno

Povezanost rada

Filologija, Filozofija, Povijest