hrvatski

O pisanju djece s razvojnim jezičnim poremećajima: između obrazovnih zahtjeva, poučavanja i logopedskog tretmana

Grafičko nizanje grafema na papiru određenje je vještine pisanje u užem smislu. U širem poimanju, pisanje je oblikovanje ideje koja se želi predočiti u pisani jezik, njezino prenošenje u koherentnu cjelinu, odnosno tekst kao i uređivanje i dorađivanje teksta s ciljem podizanje njegove kvalitete. Zahtjevi koje obrazovanje postavlja pred djecu i mlade u pogledu vještine pisanja, odavno su nadišli pisanje određeno kao nizanje grafema. Zahtjevi suvremenog društva usmjereni su na visoku razini diskursne pismenosti, odnosno vještinu oblikovanja dobro strukturiranog diskursa temom prilagođenog razini upoznatosti slušateljstva s njom te onoj koja je odgovarajuća s obzirom na situaciju i jezični stil (Blum-Kulka, 2004). Kako je pisanje jezično utemeljena vještina, djeca čija jezična postignuća u predškolskom razdoblju značajno odudaraju od očekivanog, rizična su za razvoj teškoća u ovladavanju ovom vještinom tijekom školskog razdoblja. S porastom djetetove dobi i povećanjem akademskih zahtjeva, razlike između urednih govornika i govornika s jezičnim poremećajima postaju sve očitije (Dockrell i sur., 2011), a što je naročito vidljivo kod adolescenata. Američko udruženje logopeda (ASHA) ističe kako je logopedska terapija, unatoč ovakvim spoznajama, najmanje usmjerena prema poticanju vještine pisanja kod djece školske dobi s poremećajima u jeziku, čitanju i pisanju. U skladu s navedenim nalazima inozemnih izvora, cilj je ovog rada ispitati koliko vremena logopedi u našem školskom okruženju koriste za unaprjeđivanje vještine pisanja, na koje su sastavnice pri tome najviše usmjereni te oslanjaju li se na neku teorijsku osnovu u poticanju ove vještine i pri analizi napisanog. Primjenom upitnika oblikovanog za potrebe ovog istraživanja uzorkovani su odgovori 46-ero logopeda zaposlenih u školskom sustavu. Analiza pokazuje da su logopedi tijekom terapijskog rada najmanje usmjereni na pisanje u odnosu prema ostalim jezičnim djelatnostima - razumijevanju, proizvodnji jezika i čitanju. Aktivnosti vezane uz pisanje najviše su usmjerene na pisanje grafema, riječi, rečenica i teksta, odnosno na sve produktne razine, a znatno manje na same procese, posebno na planiranje teksta i njegovo provjeravanje. Teorijski utemeljeno poticanje pisanja i analize teksta nije ugrađeno u terapijski okvir. Dobiveni podatci upućuju na potrebu promišljanja o razlozima nerazmjernosti između zahtjeva koje obrazovanje stavlja pred djecu u pogledu sadržaja i strukture pisanja različitih žanrova te načina poticanja i razvijanja onih znanja i procesa na kojima ti zahtjevi počivaju. U domeni logopedskih terapijskih postupaka u školskom razdoblju postavlja se pitanje važnosti uočavanja razlika i specifičnosti produkta i procesa pisanja.

vještina pisanja, produktna i procesna analiza, djeca s jezičnim poremećajima

nije evidentirano