hrvatski

Oblaci

PREDGOVOR Nebo. Gledano sa Zemlje njegov je svod često pokriven malenim kapima i kristalićima leda raznolikih oblika koji se pojavljuju i nestaju tvoreći svima znane oblake. Niske, visoke, prozračne. Pojavljuju se u nebrojeno mnogo oblika, golemi su ili maleni, različitih boja, nalaze se na različitim visinama, nisko pri tlu, na velikim visinama troposfere i stratosfere. Kada razmišljamo o njima prva je asocijacija – pamučna čupava nebeska gruda. No, odlučimo li preciznije zaviriti u njihovu unutrašnjost, zapitamo li se zašto se pojavljuju i zašto baš u takvom, nikad ponovljenom obliku, suočit ćemo se sa složenom slikom životnog ciklusa svih tih po obliku, visini i razvijenosti različitih tvorevina vodene pare. Knjiga Oblaci namijenjena je svima onima koji su se bar jednom, pogledavši u nebo, zapitali kako nastaju oblaci, zašto ih vidimo i zašto nestaju. Nadamo se kako će biti koristan materijal studentima Sveučilišnog studijskog centra za studije mora koji se s oblacima susreću slušajući kolegij Osnove meteorologije kao i studentima srodnih fakulteta. Uz cjeline koje opisuju procese važne za nastajanje i prostiranje oblaka knjiga sadrži mali atlas oblaka – međunarodno prihvaćenu podjelu u odnosu na visinu donje baze oblaka prema klasifikaciji Svjetske meteorološke organizacije. Oblaci snimljeni tijekom nastajanja ove knjige klasificirani su po rodovima, vrstama, podvrstama te njima pridruženim dodatnim osobinama i oblacima pratiocima. Obrađeni su troposferski oblaci dok su opisani samo polarni stratosferski oblaci koji svojom neobičnošću često plijene pažnju promatrača. Knjiga je nastala sa željom da se premosti nedostatak slične literature na hrvatskome jeziku. Smatramo kako ovaj kratak pregled klasifikacije oblaka može pomoći studentima pri određivanju roda, vrste i podvrste oblaka čemu nesumnjivo pridonose fotografije oblaka većinom snimljene nad Jadranom. Oblacima su pridružena latinska imena koja opisuju značenje osobina koje oblaci nose. Primjerice latinski prefiks alto ili cirro općenito znači visinu na kojoj se oblaci nalaze. Oblaci čija latinska imena počinju sa cirro (cirrocumulus, cirrus, cirrostratus) odnose se na oblake u visokim slojevima troposfere, oni s pefiksom alto na početku imena (lat. altostratus, altocumulus) oblaci su srednjeg sloja. Ponekad ime oblaka znači i opisuje njegovu glavnu osobinu kao što je to slučaj s kumulus humilis oblakom koji počinje kao vrlo mali, a može narasti do kumulus kongestus (lat. cumulus congestus) oblaka koji se daljnjim razvojem može pretvoriti u olujni oblak latinskog naziva cumulonimbus. Tako od bezopasnih oblaka lijepog vremena uz povoljne atmosferske uvjete te izraženu atmosfersku nestabilnost nastaje prava meteorološka bomba, olujni vertikalno vrlo razvijen kumulonimbus. Oblaci svoje osobine „crpe“ iz fizikalnih procesa koji su prethodili njihovom stvaranju i onih koji su razlogom njihovog razvoja ali i njihovog nestajanja. Stoga je poznavanje fizike atmosfere preduvjet razumijevanja životnog ciklusa oblaka. Gledajući oblake „gledamo“ fizikalne zakonitosti koje su razlogom njihovog postojanja. Preporučujemo studentima da u tom svjetlu promatraju nebo – biti će im zanimljivije, a moći će i sami „uhvatiti“ neponovljivi trenutak neke lijepe realizacije fizikalnog atmosferskog procesa. autori

Oblaci ; Vrste

nije evidentirano