hrvatski

Strategije u poučavanju učenika s teškoće pažnje – samoprocjena učitelja

Cilj istraživanja bio je utvrditi samoprocjenu učitelja u strategijama u poučavanju učenika s teškoćama pažnje. Specifičan ciljevi su bili konstruirati mjerni instrument za samoprocjenu strategija poučavanja učenika s teškoćama pažnje kao i utvrditi povezanost dobne i spolne relacije učenika sa samoprocijenjenim strategijama poučavanja. Učitelji su davali samoprocjenu u poučavanju na skali od 60 čestica koje su prethodno kreirane u multidisciplinarnoj focus grupi stručnjaka koji rade s učenicima s poremećajem pažnje. Ukupno je 63 razrednika/učitelja procjenjivalo svoje strategije u radu s ukupno 242 učenika iz pet različitih županija. Dobiveni podaci obrađeni su eksplorativnom faktorskom analizom uz primjenu Catellscreetesta, uz Obliminrotaciju i zadržavanje čestica koje su imale najveće diskriminativne koeficijente s faktorima te komunalitete više od 0.3. U konačnoj faktorskoj strukturi ekstrahirana su tri faktora: pozitivno isticanje učenika, postupci prilagodbe, strategije i inkluzivno usmjerena komunikacija. Prema deskriptivnim podacima razrednici/učitelji u poučavanju učenika s poremećajem pažnje strategiju pozitivnoga isticanja učenika primjenjuju gotovo uvijek dok strategiju inkluzivno usmjerene komunikacije primjenjuju vrlo često. Najmanje primjenjuju strategiju postupaka prilagodbe, odnosno, prema njihovim iskazima, rijetko je primjenjuju. Autorice se nadaju da će dobiveni rezultati potaknuti širu znanstvenu provjeru i primjenu u doprinosu inkluzivnoga poučavanja učenika s teškoćama pažnje u redovitom razredu.

didaktičko-metodičkestrategije ; inkluzivno usmjerena komunikacija ; pozitivno isticanje učenika ; učenici s teškoćama pažnje

nije evidentirano