hrvatski

Raša - grad-spomenik moderne arhitekture - Gustava Pulitzer-Finalija

Rudarski grad Raša u cijelosti je izgrađen tijekom 1936. i 1937. godine kao dio politike onodobne talijanske vlade o osnivanju tzv. "citta di fondazione" na novim premisama urbanizma i arhitekture. Raša, projektirana kao Liburnia, bila je prvi od tri specijalno planirana rudarska grada (Carbonia na Sardiniji i Pozzo Littorio u Labinu). Autor projekta je tršćanski arhitekt Gustavo Pulitzer Finali (1887-1967), afirmiran uglavnom na regionalnom području, ponajprije po svom besprijekornom ukusu koji je u međuratnom razdoblju iskazao u opremanju interijera, a najviše putničkih brodova. Rašu morfološki određuju: rukavac istoimene rijeke, magistralna cesta Rijeka-Pula, dolina u kojoj je smještena i okolni neizgrađeni brežuljci. To je linearni grad jasne socijalne i funkcionalne podjele. Dvije trećine naselja čine potezi jednokatnih radničkih kuća, od stanova i vila za službenike i upravitelje odvojeni tzv. urbanim centrom, dok je industrijska zona smještena južno od naselja. Vrhunac projektantske ambicije arhitekta predstavlja sklop javnih zgrada razvedenih volumena na glavnome trgu, čije duboke sjene prizemnih portika stvaraju nadrealistični mističan ugođaj. I dok unutrašnjosti javnjih, ali i stambenih jedinica odaju najviše onodobne standarde življenja, vanjski se izgled rješava u skladu s podnebljem u tradiciji primorskih i istarskih kuća, i u duhu rudarenja oblik crkve poput okrenutog rudarskog vagona, a odrezani zvonik crkve poput rudarske svjetiljke). Raša otjelovljuje ideju o "idealnom gradu" svoga dob, u malom mjerilu i za ciljano stanovništvo. Realizirao ju je arhitekt Pulitzer-Finali kao model funkcionalnog mišljenja s poštivanjem krajolika i graditeljske tradicije. Raša se valorizira kao grad-spomenik graditeljskog industrijskog nasljeđa i jedinstven primjer moderne arhitekture i urbanizma u Hrvatskoj.

Raša; Istra; moderna arhitektura;

nije evidentirano