hrvatski

S ONE STRANE INKLUZIJE DJECE RANE I PREDŠKOLSKE DOBI izvješće o provedenoj analizi pristupačnosti kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djeci u ranjivim situacijama u Hrvatskoj

Cilj analize pristupačnosti kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djeci u ranjivim situacijama bio je prikupljanje i strukturiranje komparativnih podataka o pristupačnosti kvalitetnog predškolskog odgoja, u svrhu osiguravanja pokazatelja za argumentirano zagovaranje potreba djece u ranjivim situacijama, a posebno djece koja žive u siromaštvu, djece – pripadnika romske nacionalne manjine, djece s teškoćama u razvoju i djece iz ruralnih, udaljenih naselja. Njome se odgovara na pitanja kako i zašto je kvalitetan predškolski odgoj (ne)pristupačan djeci u ranjivim situacijama u različitim lokalnim zajednicama i predškolskim ustanovama, što se analizira u kontekstu svih raspoloživih podataka, dokumenata i istraživanja koji omogućuju odgovor na to pitanje. Provedena je i analiza različitih aspekata pristupačnosti kvalitetnog predškolskog odgoja djeci u ranjivim situacijama na primjeru sedam jedinica lokalne samouprave i sedam predškolskih ustanova. Ta se analiza se temelji na kvalitativnim i kvantitativnim podacima prikupljenima od strane stručnjakinja Otvorenog učilišta „Korak po korak“ u proljeće i ljeto 2016. godine. Pročelnici nadležni za obrazovanje, ravnatelji predškolskih ustanova, odgajatelji i stručni suradnici te predstavnici organizacija civilnog društva koji se bave ranim i predškolskim odgojem pristali su s istraživačkima i autoricom ove knjige podijeliti dostupne podatke, svoja razmišljanja i informacije o različitim aspektima uključivanja djece u ranjivim situacijama u programe predškolskog odgoja. Odabrane jedinice lokalne samouprave, predškolske ustanove, nevladine organizacije i njihovi djelatnici indiciraju raspon ishoda, izazova i mogućih načina osiguravanja pristupačnosti kvalitetnog predškolskog odgoja svoj djeci na nacionalnoj razini, neovisno o njihovom rezidencijalnom statusu i činitelju ranjivosti. Odabirom ključnih institucionalnih dionika predškolskog odgoja u pojedinim lokalnim zajednicama, pitanje pristupačnosti kvalitetnih programa predškolskog odgoja adresirano je na one koji su najneposrednije odgovorni za njihovu realizaciju. Pristupačnost podrazumijeva obilježje ustanova i usluga predškolskog odgoja koje svoj djeci osigurava ostvarivanje njihovih prava, a obuhvaća maksimalnu moguću iskoristivost okruženja, sadržaja i resursa u svrhu poticanja razvoja i punog sudjelovanja djece u ranjivim situacijama u društvu, na ravnopravnoj osnovi s drugima. Djeca u ranjivim situacijama obuhvaćaju djecu koja su iznadprosječno izložena riziku povrede njihovog socijalnog, emocionalnog, fizičkog ili psihičkog integriteta, pa su znatno češće od svojih vršnjaka suočena s različitim nepovoljnim razvojnim ishodima. Djeci u ranjivim situacijama se u analizi pristupa holistički. Prva prepreka u osiguravanju pristupačnosti kvalitetnih programa predškolskog odgoja djeci u ranjivim situacijama jest činjenica da u Republici Hrvatskoj ne postoji sustav administrativnog praćenja djece rane i predškolske dobi koji mogu biti polaznici programa predškolskog odgoja, pa nedostaju i egzaktni pokazatelji o zastupljenosti djece u ranjivim situacijama u općoj populaciji. Ta okolnost zahtijeva promišljen odabir pokazatelja i kriterija ranjivosti, te sustavniji pristup praćenju i evidentiranju potreba djece rane i predškolske dobi na državnoj razini. Uočen je trend postupnog povećanja obuhvata djece s teškoćama u razvoju i djece pripadnika romske nacionalne manjine programima predškolskog odgoja u posljednjih nekoliko godina. Međutim, programi predškolskog odgoja i dalje ostaju nedostupni velikom broju djece. Na primjer, djeca koja žive u uvjetima siromaštva i u udaljenim, ruralnim naseljima, s obzirom na kriterije upisa u programe predškolskog odgoja, u njima sudjeluju tek iznimno. Hrvatska se u odnosu na europski prosjek ističe po ispodprosječnom obuhvatu djece rane i predškolske dobi višegodišnjim programima predškolskog odgoja, posebno djece u ranjivim situacijama. S druge strane, brojni dokumenti koji uokviruju međunarodnu obrazovnu politiku i suvremena znanstvena istraživanja ukazuju na važnost osiguravanja dostupnosti i ulaganja u kvalitetu predškolskog odgoja, zbog njegovih višestrukih pozitivnih učinaka na socijalan, ekonomski i obrazovni razvoj svake osobe i društvene zajednice. Oni složno ukazuju na potrebu osiguravanja pristupačnosti i povećanja obuhvata djece kvalitetnim institucionalnim predškolskim odgojem. Takvi se programi temelje na inkluzivnosti, odnosno prepoznavanju potrebe transformiranja kulture, politika i praksi u odgojno-obrazovnim ustanovama, kako bi se prilagodile različitim potrebama pojedine djece i uklonile prepreke koje ometaju njihov rast, razvoj i smisleno sudjelovanje u odgojno- obrazovnom procesu. Međunarodna komparativna istraživanja i analize potvrđuju da dvogodišnje sudjelovanje u kvalitetnim programima predškolskog odgoja ima osobito povoljan učinak na djecu u ranjivim situacijama, što se odražava na njihova kasnija akademska postignuća. Istodobno, istraživanja i analize provedene u Hrvatskoj ukazuju na nerazmjer deklarirane svrhe i prakse predškolskog odgoja. Posljedica je to propusta na različitim razinama obrazovnog sustava, od nacionalne razine strateškog planiranja i postojećih zakonskih rješenja do praktične implementacije postojećih normi u pojedinim lokalnim zajednicama i predškolskim ustanovama. Na taj zaključak upućuju sljedeći rezultati analize: 1. Na nacionalnoj razini postoji visoka razina svijesti o važnosti osiguravanja pristupačnosti predškolskog odgoja djeci u ranjivim situacijama, jer upravo obuhvat djece predškolskim odgojem čini sastavni dio svakog strateškog dokumenta, neovisno o ciljnoj skupini na koju se dokument odnosi. Međutim, koncept inkluzivnog predškolskog odgoja koji bi definirao standarde kvalitete i oblike podrške koje su predškolske ustanove dužne osigurati svoj djeci u rizičnim situacijama nije osmišljen ni razrađen. Posebno zabrinjava slaba vidljivost nekih skupina djece u ranjivim situacijama (posebno djece koja žive u udaljenim ruralnim naseljima). 2. Utvrđena je velika neujednačenost strateških dokumenata hrvatske obrazovne politike i zakonskih odredbi na kojima se temelji. Zakonski i podzakonski propisi nisu dovoljno usmjereni na zadovoljavanje potreba djece u ranjivim situacijama, kao ni na definiranje kvalitete predškolskih programa u odnosu na potrebe te djece. Postoji i neusuglašenost zakona iz sustava obrazovanja sa sustavom socijalne zaštite, što znatno oslabljuje konzumiranje prava propisanih jednim u sklopu drugog sustava. Većina propisa pati od brojnih slabosti koje se protežu od neprimjerene terminologije kojom se djeca u ranjivim situacijama označavaju, preko uvjetovanja inkluzije djece s teškoćama u razvoju brojnim ograničavajućim pretpostavkama, do propuštanja zakonskog uređenja prava djece koja žive u uvjetima siromaštva ili su suočena s drugim nepovoljnim okolnostima. Zakonodavac je također propustio osigurati mehanizme osiguravanja uključivanja sve djece u program predškole. 3. Kao najkvalitetniji dokument koji uređuje hrvatski sustav ranog i predškolskog odgoja ističe se Nacionalni kurikulum ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (2015), čiju bi maksimalnu implementaciju trebali osigurati svi propisi u tom području. 4. Hrvatski sustav predškolskog odgoja karakteriziraju izrazite i postojane regionalne razlike. One uključuju obuhvat djece predškolskim programima, kvalitetu programa (omjer djece i odgajatelja, ekipiranost stručnog tima, poštivanje pedagoških standarda) te iznose i modalitete njihova (su)financiranja (u apsolutnim i relativnim vrijednostima). Te razlike onemogućuju svoj djeci ravnopravan pristup priuštivim i kvalitetnim programima predškolskog odgoja, što upućuje na potrebu većeg angažmana države u osiguravanju temeljne pravičnosti i ravnopravnosti djece. Ipak, država je u predškolskom odgoju sve manje angažirana, a većina odgovornosti je na jedinicama lokalne samouprave. One čine više od dvije trećine pružatelja usluga predškolskog odgoja, čime je obuhvaćeno četiri petine djece koja pohađaju te programe. 5. Izniman značaj jedinica lokalne samouprave u osiguravanju pristupačnosti predškolskog odgoja djeci u ranjivim situacijama se zbog razlika u njihovim kapacitetima i spremnosti da odgovore na potrebe djece u ranjivim situacijama nepovoljno odražava na ravnopravnost djece. Navedeno se ogleda u nedosljednoj implementaciji zakonskih odredbi koje zabranjuju svaku vrstu diskriminacije u predškolskim ustanovama i nedovoljno razvijenoj svijesti i kompetencijama odgojno-obrazovnih djelatnika u sustavu predškolskog odgoja o raznovrsnosti potreba djece u ranjivim situacijama. Sva opisana obilježja predškolskog odgoja bitno oslabljuju pristupačnost predškolskog odgoja djeci u ranjivim situacijama. Ovi su nalazi potvrđeni analizom sedam lokalnih zajednica i sedam predškolskih ustanova koje u njima djeluju. One ilustriraju (ne)jednakost obrazovnih šansi djece rane i predškolske dobi u pristupačnosti kvalitetnih programa predškolskog odgoja. Taj zaključak proizlazi iz sljedećih nalaza analize: 1. Djeca rane i predškolske dobi koja nisu uključena u programe predškolskog odgoja u jedinicama lokalne samouprave ostaju neprepoznata, odnosno neevidentirana. 2. Postoje veliki nerazmjeri u broju djece rane i predškolske dobi u pojedinim lokalnim zajednicama i broju djece koja pohađaju programe predškolskog odgoja, a posebno su podzastupljena djeca romske nacionalne manjine i djeca koja žive u ruralnim, udaljenim naseljima. 3. Različite lokalne zajednice međusobno se znatno razlikuju u proračunskim sredstvima koja izdvajaju za potrebe predškolskog odgoja, u ekonomskoj cijeni, kriterijima i iznosima participacije roditelja u ekonomskoj cijeni predškolskog odgoja te uvjetima koje predškolskim ustanovama osiguravaju (stručni suradnici, asistenti, poštivanje pedagoških standarda i dr.). 4. Kriteriji za upis djece u programe predškolskog odgoja su tek djelomično usklađeni s potrebama djece, pri čemu se najviše ističe nesklad kriterija koji se odnosi na zaposlenost roditelja i potreba djece iz siromašnih obitelji za sudjelovanjem u programima predškolskog odgoja. Na to se nadovezuju složene procedure kojima je popraćeno dokazivanje statusa ranjivosti (posebno kad su u pitanju djeca s teškoćama u razvoju) i ograničenja vezana uz upis djece koja žive u udaljenim, ruralnim naseljima. 5. Predškolske ustanove roditelje na upis djece u program predškole pozivaju na način koji ne osigurava potpunu dostupnost informacija. Tako obuhvat djece predškolom nije ostvaren u najvećem mogućem obimu, osobito u odnosu na djecu čiji roditelji ne konzumiraju medijske sadržaje, nepismeni su ili nezainteresirani za ostvarivanje prava svoje djece na najbolje moguće obrazovanje. 6. Praksa praćenja kvalitete rada predškolske ustanove je izuzetno neujednačena, a kreće se od izostanka bilo kakvih procedura, preko godišnjih analiza do češćih i sustavnijih pristupa (tjedne refleksije i zajednice učenja). Ta neujednačenost otežava zaključivanje o stvarnim dosezima i mogućnostima predškolskog odgoja u podržavanju rasta i razvoja djece u ranjivim situacijama. Ona se također odražava na neujednačenost procedura usmjerenih tranziciji djece iz predškolske u školsku razinu obrazovanja, kao i na nedovoljno razrađene oblike suradnje među sustavima i ustanovama zaduženih za osiguravanje dobrobiti djece. 7. Među dionicima predškolskog odgoja postoje velike razlike u svijesti o raznolikosti djece u ranjivim situacijama i njihovim potrebama, kako na razini donositelja odluka na lokalnim razinama, tako i u samim predškolskim ustanovama. Te su razlike popraćene nesustavnim pristupom cjeloživotnom obrazovanju odgojno-obrazovnih djelatnika, iako je utvrđeno da je upravo obrazovanje važan i vrijedan resurs prevladavanja brojnih prepreka pristupačnosti kvalitetnog predškolskog odgoja svoj djeci. Opći zaključak analize je da u Republici Hrvatskoj postoje lokalne zajednice koje su razvile zavidne kapacitete znanja i smjera razvoja politika u području predškolskog odgoja, a postoje i one koje toj djeci ne osiguravaju ni minimalne standarde propisane na nacionalnoj razini. Navedeno je posljedica izostanka koherentne i sustavne nacionalne politike predškolskog odgoja te razlika u dostupnim resursima/sredstvima jedinica lokalne samouprave za ovu decentraliziranu funkciju, a izravno se odražava na posve nejednaku pristupačnost i kvalitetu predškolskog odgoja onima kojima je on najviše potreban, a to su djeca u ranjivim situacijama. Prema tome, utvrđena je potreba formuliranja argumentiranih preporuka koje će donositelji odluka na nacionalnoj razini, ali i na razini lokalnih zajednica te predškolskih ustanova, uklopiti u svoje obrazovne politike i tako unaprijediti sustave podrške djeci u ranjivim situacijama. Pri tome je važno osigurati najbolji interes (dobrobit) djeteta, suvremen holistički pristup djetetu i njegovom razvoju, visoke standarde profesionalnosti i odgovornost je svih dionika srbi o djeci da aktivno doprinose realizaciji Konvencije UN-a o pravima djeteta (1990) te povećanje vidljivosti javnih politika usmjerenih djeci na svim razinama vlasti. Sve navedeno potrebno je popratiti međusobnom podrškom i suradnjom unutar same predškolske ustanove, ali i na razini lokalne zajednice, županijskoj, međužupanijskoj i nacionalnoj razini. Ukratko, pozitivni pomaci u osiguravanju pristupačnosti kvalitetnog predškolskog odgoja svoj djeci isključuju svaki pokušaj fragmentiranog pristupa predškolskom odgoju koji bi odgovornost za njegovu kvalitetu usmjerio na samo jedan segment društva (neovisno o tome radi li se o ustanovama, lokalnim zajednicama, pojedinim tijelima regionalne ili državne uprave) te uvjetovanja pristupačnosti prava djeteta bilo kojom značajkom odraslih osoba ili zajednice.

rana i predškolska dob, kvalitetan odgoj i obrazovanje, inkluzija, djeca u ranjivim situacijama

nije evidentirano