hrvatski

Motovunska grupa kao iskustvena grupa

''Motovunska grupa kao iskustvena grupa'' naslanjajući se na prethodna dva poglavlja u kojima je najprije prezentiran razvoj same ideje Motovunske grupe, a zatim udio stavova i shvaćanja unutar stručnih i znanstvenih okruženja u određenju i realizaciji postavljenih njezinih ciljeva i zadataka, naglasak je na Motovunskoj grupi kao iskustvenoj grupi gdje se analizom njezinih pojedinih grupnih događanja može vidjeti prisutnost pojedinih grupnih procesa koji su imali udio u dinamici njezina grupnog funkcioniranja i rada. U ovom poglavlju je Motovunska grupa osim kao radna grupa s ciljevima promocije, organizacije i provođenja istraživanja u grupnoj analitičkoj praksi i njima povezanim zadacima propitivanja i nalaženja mogućnosti provedbe znanstvenih istraživanja u grupnoj analizi i njezina znanstvenog utemeljenja, ponajprije shvaćena kao iskustvena grupa s vlastitom dinamikom razvoja grupnog funkcioniranja i rada. Stoga su u ovom poglavlju prezentirana zapažanja nastala tijekom osamnaest godina rada Motovunske grupe u kojima se može prepoznati specifična dinamika razvoja njezina funkcioniranja i rada i ujedno prisutnost pojedinih grupnih procesa koji su pojedinom dijelu njezina razvoja interferirali s realizacijom njezinih postavljenih ciljeva i zadataka. Na početku rada Motovunska grupa bili su zacrtani koraci ili zadaci koji su ocrtavali postupni razvoj sve složenijih oblika grupnog funkcioniranja i rada i time omogućiti razvoj sve veće spremnosti grupe za realizaciju postavljenih ciljeva i zadataka. U određenju njezina razvoja kao radne grupe bila su predviđana četiri koraka ili zadatka: od okupljanja članova, formiranja zajedništva o pojedinim temama i interesima do razvoja diferenciranih pozicija i uloga članova grupe koji su trebali omogućiti razvoj grupne strukture i njezina funkcioniranja na razini zadatku usmjerene grupe. U analizi osamnaest godina rada Motovunske grupe razlikuju se četiri razdoblja koja odlikuju posebnosti razvoja njezina grupnog funkcioniranja i rada. Posebnost grupnog funkcioniranja i rada vidljiva je u situaciji tijekom formativnog razvojnog razdoblja kada su sadržaji povezani sa strahovima opstanka i s njima određenim osjećajima potaknuli bijeg u idealizaciju grupe praćen mehanizmima projekcije, podvojenosti i izolacije čime su zapriječeni procesi diferencijacije i razvoj grupne koherentnosti značajne za realizaciju postavljenih zadataka što je u jednom trenutku dovelo u pitanja i opstojnost same grupe. Upravo „otvaranjem“ grupe prema drukčijim profesionalnim pristupima i novim sadržajima omogućilo je „novi početak“ grupnog rada na postavljenim zadacima. U okviru ovoga poglavlja opisano iskustvo Motovunske grupe pokazuje da radna grupa nije suočena samo s izvanjskim (realnim) zaprekama u realizaciji vlastitih ciljeva i zadataka već i s unutarnjim zaprekama određenim nesvjesnim grupnim procesima koji određuju dinamiku grupnog funkcioniranja i rada. Stoga se može zaključiti da je Motovunska grupa u realizaciji postavljenih ciljeva i zadataka povezanih s teorijskim i praktičkim mogućnostima provođenja znanstvenih istraživanja u grupnoj analizi i njezinim znanstvenim utemeljenjem bila suočena ne samo s problemima koji proizlaze iz povijesnog nasljeđa pozitivizma, novih trendova u znanosti te stavova i shvaćanja u znanstvenim i stručnim okruženjima već i s problemima razvoja vlastita grupnog funkcioniranja i rada koji su zahtijevali od voditelja i članova grupe prepoznavanje i ovladavanje tim pojedinim nesvjesnim, destruktivnim snagama u grupnom događanju.

Grupna analiza, psihoterapija, znanstveno utemeljenje, paradigma, medicina utemeljena na dokazima, kvantitativno-pozitivistička i kvalitativno-hermenutička metodologija

nije evidentirano