hrvatski

"Duh 1968“… ili zablude jedne kulturne revolucije. Iskustva jednog filmofila

Tekst govori o post-festum dijagnozi mitske 1968-e, godine studentskih nemira i pobuna u Francuskoj, ali i diljem svijeta (pa i u Jugoslaviji). Iznosi se teza da je cijeli pokret, na duže staze, prouzročio tek „kulturnu revoluciju“ koja se pokazuje indikatorom prestrukturiranja svijeta u tzv. „novi duh kapitalizma“. U svrhu se oprimjerenja UTOPIJSKOG duha 68-e iznose i dva filmska primjera: analiza dugometražnog kino-prvijenca njemačkog redatelja Alexandera Klugea i melankolična posveta Generaciji '68. vrsnog ovdašnjeg dokumentarista, Nenada Puhovskog. U razmaku od pola stoljeća sukobljuju se nada u novo i… razočaranje. U konačnici, naglašava se teza kako je 1968. ostala tek „mitskim diskursom“. Naime, studentske pobune i nemiri te godine proizvele su tek „konzervativnu revoluciju novog duha kapitalizma“. U tom su smislu mnogo znakovitije i simbolički podatnije neke druge brojke/godine. U svijetu su to 1979. i neoliberalni prijelom na globalnoj sceni, te 1989. i urušavanje real-socijalističkih poredaka u svrhu konačne konsolidacije pobjede neoliberalizma. U Hrvatskoj se, pak, važnijim, pokazuje 1971., odnosno »Hrvatsko proljeće«. U ovdašnjoj sredini to polučuje spregu nacije i kapitala, kao semiperiferni trag globalizirane konzervativizacije, posljedično i „puzajućeg fašizma“ na ulicama. Što nam preostaje od mitske 1968-e? Ništa doli čitanje, raz-govor i pokušaj očuvanja filozofskog mišljenja – ali i umjetničkih gesti poput angažiranih filmova – kao zadnja, utopijska linija (samo)obrane mislećeg pojedinca pred „novim duhom kapitalizma“.

68, revolucia, kultura, studentski pokret, film

Članak je objavljen u tematskom broju online- časopisa 50 GODINA OD 68