hrvatski

Zastrašivanje kao put miru? Moralnoteološko vrednovanje nepomirenog hladnoratovskog pamćenja

Svjedoci smo obnove hladnoratovske paradigme. Unatoč tome što je tijekom hladnog rata svijet dva puta zbog strategije nuklearnog zastrašivanja kao načina održavanja mira bio na rubu samouništenja, prvi puta tijekom Kubanske krize, drugi puta kada je samo prisebnošću pukovnika Stanislava Petrova spriječeno odašiljanje ruskih raketa s nuklearnim glavama, pamćenje na apsurdnost ove strategije nije nas ničemu naučilo. Crkva, kao i (moralna) teologija općenito u ono su vrijeme iznjedrile mnoštvo dokumenata i studija koji danas, u vrijeme obnove hladnoga rata, postaju neiscrpno vrelo kršćanske kulture mira koja postaje jednako aktualna i korisna u smirivanju situacije. U tekstu koji slijedi obnavljamo nesretno pamćenje iz situacije druge polovice prošlog stoljeća, te donosimo analizu apsurdnosti nuklearnog zastrašivanja kroz prizmu uvida teologije i crkvenog nauka. Hrvatska je izravno involvirana u sukob ovih nepomirenih pamćenja jer je nakon osamostaljenja postala članica NATO – a. Ova eskalacija stoga se i nas itekako tiče. Nakon definiranja pojma nuklearnog zastrašivanja, kroz dva dijela donijet ćemo kronološki dijagnoze učiteljstva i teologije, pokazati različita mišljenja i pristupe te na kraju napraviti vrednovanje i aktualizacija kršćanskog nauka o miru u kontekstu eskalacije nepomirenih pamćenja iz vremena hladnoga rata.

nuklearno zastrašivanje, uporaba, prijetnja, realpolitika, civilno stanovništvo

nije evidentirano