Procjena vrijednosti različitih metoda određivanja rezistencije meticilin-rezistentnog Staphylococcus aureus na glikopeptidne antibiotike
Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Procjena vrijednosti različitih metoda određivanja rezistencije meticilin-rezistentnog Staphylococcus aureus na glikopeptidne antibiotike (CROSBI ID 342748)

Ocjenski rad | magistarski rad (znanstveni)

Tomić-Paradžik, Maja Procjena vrijednosti različitih metoda određivanja rezistencije meticilin-rezistentnog Staphylococcus aureus na glikopeptidne antibiotike / Kalenić, Smilja (mentor). Zagreb, Medicinski fakultet u Zagrebu, 2005

Podaci o odgovornosti

Tomić-Paradžik, Maja

Kalenić, Smilja

hrvatski

Procjena vrijednosti različitih metoda određivanja rezistencije meticilin-rezistentnog Staphylococcus aureus na glikopeptidne antibiotike

Nakon što su 1996. i 1997. godine u istoj bolnici u Japanu otkriveni prvi izolati SA umjereno rezistentni na vankomicin (vankomicin intermedijarni SA-VISA i vankomicin heterogeno intermedijarni SA-hVISA), brojni izvještaji diljem svijeta ukazivali su da je heterorezistencija na vankomicin česta pojava. Kasnija izvješća upućivala su na povezanost neuspjeha vankomicinske terapije s prisutnošću takvih sojeva kod pojedinih bolesnika. Standardne metode testiranja osjetljivosti SA na antibiotike ne mogu otkriti sojeve takvih osobitosti, te danas postoji čitav niz publiciranih metoda za njihovo otkrivanje. Cilj ove studije bio je utvrditi kolika je prevalencija MRSA sojeva s heterogeno smanjenom osjetljivošću na vankomicin (hVISA) na kolekciji sojeva izoliranih iz različitih dijelova Hrvatske tijekom dvije godine i koja bi od metoda dostupnih u rutini bila praktična za izvođenje i dovoljno osjetljiva u otkrivanju takvih sojeva u bolesničkom materijalu. Sto dvadeset i jedan Meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) sakupljen tijekom 2000. i 2001. godine u sklopu rutinskog nadzora nad rezistencijom u Hrvatskoj, testiran je uz hetero intermedijarno na vankomicin osjetljivi (hVISA) soj Mu3 i vankomicin intermedijarno osjetljivi (VISA) soj Mu50. Testiranje sojeva provedeno je metodom s modificiranim MHA sa vankomicinom, standardnim E testom, makro E testom i profilom populacijske analize. Metoda sa modificiranim MHA izdvojila je tri soja (2, 5% od 121 soj) koja su dva puta rasla na selektivnoj podlozi s antibiotikom. Makro E test izdvojio je 13 sojeva (10, 7% od 121 soj) koji su iskazivali jednu ili više mikrokolonija poraslih na podlozi unutar elipse inhibicijske zone nakon inkubacije od 48 sati. Mu3 kao kontrolni soj, u standardnom E testu iskazao je dobru osjetljivost na vankomicin, ali u makro E testu, pokazao je sposobnost formiranja većeg broja jasno vidljivih mikrokolonija unutar zone inhibicije. Mu50 iskazao je stabilnu intermedijarnu rezistenciju u svim testiranjima. Profilom populacijske analize, nismo potvrdili prisutnost heterorezistencije na vankomicin kod probranih sumnjivih sojeva, međutim otkrili smo jedan soj (0, 8% od 121 soj) koji je iskazivao heterorezistentne subpopulacije granične osjetljivosti unutar osjetljivog roditeljskog soja. Ako se soj granične osjetljivosti pretpostavi kao pozitivan, modificirani MH agar s vankomicinom iskazao je 100% osjetljivosti i 98% specifičnosti, te se pokazao kao dobra i lako primjenjiva metoda u probiru većeg broja uzoraka. Uz istu pretpostavku, metoda makro E-testa iskazala je 100% osjetljivosti i 91% specifičnosti. U ranije publiciranim studijama koje su za detekciju heterorezistencije koristile samo metodu prema Hiramatsu, postotak dokazanih hVISA sojeva bio je usporediv između različitih zemalja uključivši i Hrvatsku, ali nije potvrđen kasnijim studijama u istim zemljama, koje su poput ove studije primjenile druge metode i drugu metodologiju rada. Ova studija upućuje na mogućnost jednostavne laboratorijske primjene makro E testa kod svih bolesnika s ponavljanim MRSA izolatima tijekom terapije glikopeptidnim antibioticima te otkrivanja prisutnosti heterorezistentnih subpopulacija kao razloga za nezadovoljavajući terapijski učinak. Postotak MRSA sa heterogeno smanjenom osjetljivošću na vankomicin u Hrvatskoj je vrlo niska, još nepoznata u mnogim bolnicama, ali zbog kliničke važnosti takvih sojeva i sprečavanja njihova širenja unutar bolnice, važno je pravovremeno otkriti njihovu prisutnost.

meticilin-rezistentni stafilokok; bolničke infekcije; glikopeptidni antibiotici

nije evidentirano

engleski

Evaluation of methods for detection of MRSA resistance to glycopeptides

nije evidentirano

methicillin-resistant Staphylococcus; hospital infections; glycopeptides

nije evidentirano

Podaci o izdanju

107

21.06.2005.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Medicinski fakultet u Zagrebu

Zagreb

Povezanost rada

Temeljne medicinske znanosti