hrvatski

Sjećanje i pripovijedanje: interkulturna konstelacija opusa Meše Selimovića

Prevladavajuća pripovjedna strategija koja prožima književni opus Meše Selimovića (1910-1982), gotovo redovito zadire u problem transponiranja prošloga/proživljenoga u sadašnje/pripovjedno. Iako takav odnos prošlog i sadašnjeg, sjećanja i pripovijedanja, ne rezultira uvijek isključivo jednakim ishodnom, Selimovićev se pripovjedni subjekt konstituira upravo u situaciji sraza s Drugim. Pri tome se Drugi shvaća u lakanovskom smislu u kojemu je upravo Drugi konstituent identiteta, odnosno, (pripovjedno) Ja je definirano kao Drugi. Tekst time postaje isprepleten fikcionalnom pripovjedačkom artikulacijom prošloga/proživljenoga, gdje se odvija mimetički, odnosno antimimetički (Ruth Leys) odgovor subjekta na traumu prošlosti te komunikacijskom autorskom interkulturnom situacijom. Upravo isprepletenost tih dvaju modela, koja je potvrđena Selimovićevim autobiografskim tekstom « Sjećanja» , kao i nekim razmišljanjima iz njegovih eseja, članaka i intervjua, onemogućuje održanje tradicionalne naratološke opreke između pripovjedača i autora čineći opus Meše Selimovića interpretacijski nanovo zanimljivim.

sjećanje; pripovijedanje; trauma; Drugi; interkulturalnost; Meša Selimović

nije evidentirano