hrvatski

Fonetsko - fonološki znakovi u zapisivanju hrvatskoga jezika

Transkripcija pretpostavlja korištenje simbola (znakova) pri zapisivanju govora. Njezin je cilj da nas uvede u pravilnu artikulaciju određenoga govora. U zapisivanju hrvatskoga jezika pronalazimo različite načine transkripcije. Tako se javljaju mnogi autori koji nude najbolja rješenja za zapisivanje glasova našeg jezika. Zapisivanje OLA nudi nam jedan od načina transkripcije. On se, posebno kad je riječ o zapisivanju suprasegmentnih obilježja jezika, kosi s uobičajenom transkripcijom standarda. OLA je prilagođena zapisivanju raznih slavenskih jezika te nudi rješenja za razne pojavnosti u jeziku koje ne pronalazimo u našem standardu ili dijalektima. Drugi način zapisivanja je IPA. Rađena s čežnjom da postane međunarodno korišten način transkripcije, ne predstavlja najbolje rješenje u hrvatskoj transkripciji i kosi se s jednim od osnovnih težnji u hrvatskoj grafiji, izbjegavanju dvoslova. Temeljena na IPI, zbog želje da se oblikuje standardna fonetska abeceda koja bi bila strojno čitljiva, oblikovana je i SAMPA. Ona se razlikuje od svog uzora, ali samo iz tehničkih razloga, zbog strojnog zapisivanja. Sustav znakova za kompjutorski unos znakova je i ZRCola. Ona zadovoljava sve potrebe transkripcije našeg standarda, ali i dijalekata. Prilagođena je grafijskom sustavu slavenskih jezika i primjenjiva je u svim sustavima našeg jezika. Upravo zbog neusklađenog načina zapisivanja, dovodi se u pitanje svaki od ovih načina transkripcije. Ako nam je cilj da budemo razumljivi široj populaciji, trebali bismo se prilagoditi međunarodnom znakovlju. To pak znači da će transkripcija nekih, dosad uobičajenih glasova kao č, ć, biti nepotrebno otežana. Rješenje je u pronalaženju, ali najviše u dosljednom provođenju, jednog od načina transkripcije.

hrvatska dijalektologija; transkripcija; OLA; IPA; SAMPA; ZRCola.

nije evidentirano