hrvatski

Život vs. dobar život. Princip očuvanja života i njegove konzekvence na mikro- i makro- razini

Odabir između "Da" životu pod svaku cijenu i "Da" samo dobrom životu pokazuje se presudnim i na mikro - razini, razini očuvanja individualnog života (medicinska etika, zooetika) i na makro- razini, razini očuvanja života u cjelini (eko- etika). Apsolutno važeći princip očuvanja života na mikro- razini podrazumijeva i pristanak na ekstremno veliku patnju te se sukobljava sa suosjećanjem, što zahtijeva relativiranje principa s obzirom da se kao ono jedino spasonosno pokazuje ne- život. Relativirani princip omogućuje praksu eutanazije, koja se međutim pokazuje problematičnom zbog nemogućnosti definiranja "dobrog života" uslijed mnogoznačnosti fizičkog, psihičko- emotivnog, intelektualno - moralnog, duha i duše te zato što isključuje mogućnost medicinskog "čuda". Dilema nije ništa lakša kada se razmatra u životinjskom svijetu, gdje se lakoća odluke pokazuje proporcionalnom neznanju i našem ograničenom poznavanju psihičko - emotivnog, intelektualnog, duševnog pa čak i moralnog vida životinjskog života. Najviši stupanj opravdanosti i nužnosti apsolutno važeći princip očuvanja života ne nalazi u medicinskoj etici, nego u ekoetici. Odabir ovoga "Da" životu pod svaku cijenu na makro- razini znači očuvanje čovječanstva i cjelokupnog života i svijeta. "Da" samo dobrom životu, ako se pod dobrim životom podrazumijeva život u okrilju nesputane znanstveno- tehnološke moći, znači uništenje života i svijeta, tj. život koji u punini iživljavanja srlja u ne - život. sada se, s puno značajnijim implikacijama, ponovno postavlja pitanje može li mikro- razina trpjeti iznimke u očuvanju života - kad relativiranje principa uđe u imperativ individualne etike (mikro- etike), što će ga zadržati da naposljetku ne uđe i u imperativ ekoetike (makro- etike)? ustrajanje u dobrom bitku, u čijem je središtu nesputana znanstveno- tehnološka moć, omogućuje postavljanje principa dobrog života kao čovjekov prirodni put, gdje bi čovjekova funkcija mogla biti čak i eutanaziranje prirode, pomoć pri umiranju. Ovakvo shvaćanje čovjekove evolucijske zadaće može se lako inspirirati hipotezama suvremene biologije, problematikom apoptoze i teorijom raspoloživog broja otkucaja srca te suvremenom kozmološkom teorijom pulsirajućeg svemira. Ishod ovog tek započetog posla pomirenja mikro- i makro- razine, kako u fizici i kozmologiji, tako i u pitanjima opstanka, odlučit će: ili veliko sažimanje i mnogo izvjesnija apokalipsa - ekološka katastrofa, ili jedna teorijska zabluda i, uslijed izmijenjene ljudske prakse, jedna bitno drukčija ljudska sudbina.

život vs. dobar život; princip očuvanja života

nije evidentirano