hrvatski

Priloga poznavanju razvoja sela Gornji Kneginec kraj Varaždina do kraja 17. stoljeća

U članku je, na osnovi objavljenih i neobjavljenih izvora te literature, dan kratki pregled razvoja sela te župe i kapele Gornji Kneginec (između Varaždina i Varaždinskih Toplica) u razdoblju od početka 13. do kraja 17. stoljeća. Članag predstavlja prilog kreiranju modela istraživanja ruralnih naselja čiji je razvoj bio pod većim urbanim utjecajem i na rubu uže gravitacijske zone značajnijih urbanih naselja, u ovom slučaju Varaždina. U Knegincu je početkom 13. stoljeća bio zatočen ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. koji je potom Varaždinu 1209. podijelio povlastice slobodnog i kraljevskog grada. Kneginec je u 16. stoljeću osjetio posljedice osmanski pustošenja, a najveću gospodarsku i demografsku krizu je proživljavao sredinom 16. stoljeća. Kriza se u drugoj polovici 16. stoljeća počela ublažavati da bi do pune demografske i gospodarske obnove došlo u 17. stoljeću. U 16. stoljeću je u Knegincu izgrađena utvrda pa je ovo selo, iako nije pripadalo Vojnoj krajini, bilo dio protuosmanskog obrambenog sustava. Na osnovu iznesenoga moguće je zaključiti kako je selo Gornji Kneginec imalo neprestani kontinuitet naseljenosti od početka 13. stoljeća te je, usprkos krizi u 16. stoljeću, bilo značajno ruralno naselje (jedno vrijeme i župa) koje se razvijalo pod snažnim utjecajem obližnjeg grada Varaždina.

Gornji Kneginec, srednji vijek, rani novi vijek

nije evidentirano