hrvatski

Između neodređenosti i apostrofičnosti

Rad interpretira pjesnički opus Nikice Petraka. Kao dvije bitne odlike njegova pisanja izdvojene su neodređenost i apostrofičnost. Neodređenost pretpostavlja stanovit izrazni i misaoni asketizam koji smjera univerzalnoj poruci i koji do krajnjih granica odgađa konačno uobličavanje misli. Inzistiranjem na retorici neodređenosti pjesnik sugerira da je dovršena misao zapravo svojevrsni poraz mišljenja. Apostrofičnost pak pretpostavlja raskošnu retoriku, sveopću intimizaciju sa svijetom, ekstatičnog i raspričanog subjekta. Inzistiranjem na njoj pjesnik animira i fantastizira svijet koji gradi i ustanovljuje samo lirici svojstven prostor komunikacije.

apostrofičnost; evokativnost; intertekstualnost; neodređenost

nije evidentirano