Menadžment konflikta: razmatranje teoretske paradigme i makrostrateškog pristupa (CROSBI ID 146927)
Prilog u časopisu | prethodno priopćenje | međunarodna recenzija
Podaci o odgovornosti
Gonan Božac, Marli; Angeleski, Iva
hrvatski
Menadžment konflikta: razmatranje teoretske paradigme i makrostrateškog pristupa
Razumijevanje organizacijskih konflikata prošlo je put od isključivo negativnog poimanja sukoba kao ozbiljne prijetnje menadžmentu, koja umanjuje njegov autoritet i otkriva menadžerske slabosti, do radikalne promjene teoretskih stavova, uvjetovane velikim socijalnim, ekonomskim, kulturološkim i komunikacijskim promjenama u društvu. Sukob se danas prihvaća kao neizbježna organizacijska pojava te se smatra da funkcionalni konflikti sa svojim pozitivnim učincima povećavaju inventivnost, kreativnost i u konačnici konkurentnost poduzeća. S obzirom na takvu ulogu sukoba u organizacijskoj dinamici, ne čudi Pondijev samokritičan osvrt u kojem ističe da je nemoguće organizaciju shvaćati kao kooperativan sustav u kojem je suradnja povremeno prekinuta konfliktnim procesima, već je realnije prikazivati faze epizoda suradnje u permanentno konfliktnom okruženju negoli faze konfliktnog procesa. Međutim, unatoč objavljenoj samokritici, Pondyjevo je poimanje konfliktnih procesa, čiji se razvoj odvija kroz nekoliko razvojnih faza, i dalje općeprisutno u literaturi. U smjeru Pondyjeve kritike, najprikladnijom alternativom čini se pristup konfliktnim procesima M. A. Rahima. On smatra da menadžment konflikata usmjeren na pojedinačne konfliktne tijekove i uglavnom interpersonalne ili intergrupne konflikte u poduzeću, u okvirima suvremene organizacijske dinamike, ne može biti uspješan. Osnova je uspješnog upravljanja konfliktnim procesima makroorganizacijska strategija uz koju se svode na minimum afektivni konflikti u organizaciji, potiče i održava umjerena količina kognitivnih konflikata te omogućuje izbor i uporaba odgovarajućih pristupa menadžmenta konflikta. Takva će strategija doprinijeti organizacijskom učenju i cjelokupnoj organizacijskoj uspješnosti. Iako Rahim ističe organizacijsko učenje kao ključan proces za efikasan menadžment konflikta i organizacijsku uspješnost, postoje kritične studije koje organizacijskom učenju pripisuju i neke negativne atribute. Stoga bi bilo uputno empirijski istražiti utjecaj organizacijskog učenja na menadžment konflikta, a potom također i predstavljeni način menadžmenta konfliktnim procesima A. M. Rahima, te je ovo preporuka za daljnja istraživanja.
konfliktni proces; menadžment konflikta; makrostrateški pristup; organizacijsko učenje
nije evidentirano
engleski
Conflict Management: Contemplation of Theoric Paradigm and a Macrostrategic Approach
Understanding organizational conflicts has made its way from a purely negative comprehension of conflicts as a serious threat to management that reduces its authority and reveals the management weaknesses, to a radical change in theoretical attitudes, conditioned by significant social, economic, cultural and communication changes in the society. Today, conflict is accepted as an unavoidable organizational phenomenon and it is considered that functional conflicts with its positive effects increase inventiveness, creativity and, finally, company competitiveness. Considering this role of conflict in organizational dynamics, it does not come as a surprise that Pondy's self-critical view points out that it is impossible to understand an organization as a cooperative system in which cooperation is occasionally interrupted by conflict processes, but it is more realistic to represent phases of cooperation episodes in a permanently conflicting environment, than the phases of conflict processes. However, despite the published self-criticism, Pondy's understanding of conflict processes, the development of which happens through several phases, still remains omnipresent in literature. Following Pondy's criticism, the most appropriate alternative seems to be M.A. Rahim's approach to conflict processes. He finds that conflict management directed toward individual conflict processes and mostly inter-personal or inter-group conflicts in a company, within the modern organizational dynamics, cannot be successful. The basis of a successful conflict process management is a macro-organizational strategy which: reduces affective conflicts within an organization to a minimum, stimulates and maintains a moderate quantity of cognitive conflicts as well as enables the selection and use of appropriate approaches to conflict management. Such strategy will contribute to organizational learning and the overall organizational effectiveness. Although Rahim points out the organizational learning as the key process for effective conflict management and organizational effectiveness, there are studies which assign some negative attributes to organizational learning. Therefore, as a recommendation for further research, it would be advisable to examine empirically the influence of organizational learning on conflict management, as well as the presented manner of conflict process management of A.M. Rahim.
conflict process; conflict management; macro-strategic approach; organizational learning
nije evidentirano
Podaci o izdanju
Povezanost rada
Ekonomija