hrvatski

Modeli lika djeteta u razvoju hrvatske dječje književnosti i njihova zastupljenost u čitankama mlađih razreda osnovne škole

U radu se razmatra koji su se i kako razvijali modeli lika djeteta u hrvatskoj dječjoj književnosti od polovice devetnaestoga stoljeća do danas. Izdvojeni su modeli koji predstavljaju moralno idealizirani, odnosno pedagoški usmjereni tip djeteta, tip nesretnog djeteta ili siročeta (pasivno ili aktivno siroče), tip pustolovnog junaka, tip buntovnika, tip borca za svoja prava, tip obiteljskog djeteta, tip socijalnog djeteta, tip djeteta iz susjedstva, tip politički svjesnog djeteta i ludički tip djeteta. Zatim se istražuje zastupljenost tih tipova u tekstovima čitanaka za drugi, treći i četvrti razred osnovne škole. Budući da je svaki tip nositelj određenih vrlina koje se žele razviti kod djeteta ili mana koje se žele suzbiti, također se istražuje koje vrline se najčešće pojavljuju kod kojeg tipa, odnosno koliko su koje vrline učestale u tekstovima čitanaka iz čega se zaključuje koje vrline autori čitanki smatraju da treba razvijati kod djece u nižim razredima osnovne škole. Iz svega proizlazi da je uz svladavanje tečnog čitanja, razvijanje mašte i literarnog senzibiliteta u mlađim razredima osnovne škole još uvijek naglašena uloga literature razvijanje pozitivnog čovjeka.

dječja književnost; priča; čitanka; lik; vrlina; vrijednost

nije evidentirano