hrvatski

Kategorija prostora u Držićevoj Hekubi

Književni su povjesničari već prepoznali u Držićevoj tragediji Hekuba ''izraz manirističke težnje našeg autora'' (F.Čale), i to ne samo na razini teksta, nego i na razini izvedbe, u odnosu na scenski izgled u kojemu se naziru zametci baroknoga spektakla (N.Batušić). Manirističkoj utemeljenosti teksta pridonosi i kategorija prostora. Glumišni i onaj drugi, virtualni prostor u Držićevoj tragediji pridonosi izgradnji poetike manirizma u smislu problematiziranja odnosa zbilje i fikcije (P.Pavličić), koja se u tekstu ostvaruje na nekoliko načina: - u zbiljskom glumišnom prostoru ili u virtualnom dramskom prostoru javlja se nezbiljski lik i opisuje zbiljski prostor ili sudbinski utječe na tijek zbivanja u stvarnosti - u nezbiljskom prostoru sna javljaju se zbiljski likovi, najavljujući buduća zbiljska događanja. - u zbiljskom se prostoru zbiljski lik, iz neznanja, oprašta i s mrtvim sjenama kao da su žive osobe. - u zbiljskom prostoru o zbiljskim ratnim događanjima izvješćuje samo fikcionalni lik. - u zbiljskom glumišnom prostoru komuniciraju zbiljski likovi, ali zbiljnost se problematizira sljepoćom jednog od sudionika. Ako se, dakle, za manirističku dramu kaže da je određuje postojanje dvostruke pozornice, labirint, odnosno nepostojanje središta, čvrstog uporišta, onda bi se tomu trebala pribrojati i problematizacija odnosa zbilje i fikcije, koja se u Držićevoj Hekubi ostvaruje kategorijom prostora i lika. Stoga Držićeva Hekuba otvara problem dvostrukog morala (Polinesto), (ne)moć pred nesrećom (Hekuba – drugi joj nanose nesreću, ali i ona njima), odnosno ''spoznaju da je svijet raskliman, da je izišao iz zgloba, te da su sve Danske, gdje god da se nalazile, trule.'' (S.P.Novak)

Držić; Hekuba; prostor; manirizam; lik; interne didaskalije

nije evidentirano