hrvatski

Psiholingvističke i humanističke odrednice u nastavi hrvatskoga jezika

Pozitivna psihologija povezana je s osjećajem sreće koji ima brojne pozitivne posljedice na pojedinca i društvo u cjelini (Lyubomirsky i Abbe, 2003). Pozitivne emocije proširuju mogućnosti razmišljanja i reagiranja te potiču kreativnost (Fredrickson, 2001). Istraživanja u području pozitivne psihologije pokazuju različite načine na koje odgojno-obrazovne ustanove mogu promicati humanističku edukaciju, toleranciju različitosti, jednakost i otvorene mogućnosti. Nastava je najorganiziraniji dio procesa odgoja i obrazovanja, a temeljna ideja nije u tome da djecu treba učiti što će misliti, nego kako će misliti i djelovati da bi uspješno razvijali sposobnosti refleksivnoga, dijaloškoga i dijalektičkoga mišljenja (Rijavec, 2006). Želeći utvrditi kakve rezultate daje primjena pozitivne psihologije u nastavi hrvatskoga jezika, osobito pri usvajanju gramatičko-pravopisnih sadržaja koji su djeci mlađe školske dobi većinom apstraktni i nezanimljivi, proveli smo istraživanje u četirima osnovnim školama grada Zagreba. Različitim metodama inducirana su stajališta pozitivne psihologije na načelima humanističke edukacije. Ispitanici su bili učenici 4. razreda osnovne škole (N = 100). Nakon održanog sata na temu poticanja jezičnih djelatnosti (slušanje, govorenje, čitanje, pisanje) i obrade leksikološke nastavne jedinice (antonimi), učenici eksperimentalne skupine testirani su upitnikom o zadovoljstvu nastavnim satom i pojedinim elementima kreiranim za potrebe istraživanja. Kontrolnoj grupi učenika, pak, prezentirana je ista nastavna jedinica, ali tradicionalnim pristupom. Učenici su nakon sata također testirani upitnikom procjenjujući elemente takve nastave. Polazna je hipoteza bila da će učenici eksperimentalne skupine kojima su na satu inducirani elementi pozitivne psihologije biti zadovoljniji nastavom te da će pokazati veću kreativnost i veći interes za usvajanje novih gramatičkih sadržajima. Osim učenika, testirani su i učitelji (N = 30). Željelo se utvrditi koliko i kako (ako uopće) primjenjuju spoznaje pozitivne psihologije u nastavi hrvatskoga jezika. Rezultati su obrađeni SPSS programom za statistiku, a instrumenti su bili t-test, F-test, i Pearsonov koeficijent korelacije. Rezultati ovoga istraživanja trebali bi pomoći učiteljima da otkriju spoznaje i djelovanje pozitivne psihologije u nastavnome procesu općenito, a onda i u nastavi hrvatskoga jezika, te da sudjeluju u stvaranju pozitivno usmjerenoga školskoga ozračja u kojemu će materinski hrvatski jezik biti među omiljenim predmetima.

pozitivna psihologija ; psiholingvistika ; nastava hrvatskoga jezika ; rani jezični razvoj

nije evidentirano