hrvatski

Legenda o svetom Antunu Opatu (Svetom Antunu od praščića) u hrvatskogalgoljskoj književnosti

Branko Fučić u mnogim je radovima spominjao svetoga Antuna Opata, jednoga od prvih kršćanskih pustinjaka, sveca osobito omiljenoga u Hrvatskom primorju i Istri. U knjizi "Terra incognita" (Zagreb, 1997.) objavio je esej "Sveti Anton od praščića" u kojemu je dao Antunov ikonografski opis i objasnio svetačke atribute. Ovom prigodom upozorit ćemo na još neistražene srednjovjekovne legende o Antunu Opatu u hrvatskoglagoljskoj književnosti. Hagiografska književna tradicija o Antunu Opatu vrlo je stara i bogata, a započinje grčkom Antunovom legendom, koju je ubrzo nakon svečeve smrti (4. st.) napisao aleksandrijski biskup Atanazije. Taj je životopis preveden na latinski i orijentalne jezike i postao je glavni hagiografski izvor za brojne srednjovjekovne verzije i obrade. U mnogim hrvatskoglagoljskim brevijarima iz razdoblja od 14. stoljeća do 1561. godine na svečev blagdan, 17. siječnja, nalazi se prijevod tzv. Legende iz Patrasa (Bibliotheca Hagiographica Latina. Novum supplementum 610h), jedne od rijetkih zapadnih verzija Antunove legende. Ona je djelo anonimnoga autora iz 10. stoljeća, potvrđena je u više latinskih izvora i u prijevodima na zapadnoeuropske jezike. Sadrži ikonografski motiv priče o palestinskome kralju, koji je postao popularan u likovnim obradama tek u 15. stoljeću.

Sveti Antun opat; hrvatskoglagoljska književnost; Legenda iz Patrasa

nije evidentirano