hrvatski

Ekonomski odnosi sporta i gospodarstva

Nema sumnje kako sport predstavlja važan oblik društvenog života i socijalnog ponašanja. No, njegova uloga je nešto šira i sport u svim svojim oblicima predstavlja važan dio gospodarskog sustava zemlje te generira brojne makro i mikroekonomske učinke (Bartoluci, 2003:51). Ipak, kada je u pitanju sport kao ekonomska kategorije najveći problem predstavlja procjena veličine ovih učinaka i to u prvom redu zbog nedostatka adekvatnih statističkih pokazatelja kako o broju osoba koje se bave sportom i sportskom rekreacijom, tako i o financiranju sporta, te o ekonomskim učincima sporta u komplementarnom odnosu s drugim djelatnostima. Navedeno je identificirano i kao glavni problem od strane Europske komisije. Stoga je, kada govorimo o ekonomskim učincima i utjecaju sporta na gospodarstvo država, moguće izvršiti tek neke procjene. Posebne aspekte promatranja sporta kao ekonomske kategorije predstavlja područje zaposlenih u sportu ili pak pitanje financiranja sporta. U Hrvatskoj se sportom i sportskom rekreacijom bavi oko 15-20% ukupnog stanovništva od kojih nisu svi statistički obuhvaćeni pa se opet radi o procjenama. U sportskim organizacijama ukupno je zaposleno 11.070 djelatnika, te 17.686 dužnosnika. Sustav financiranja sporta zasniva se na „ mješovitom modelu financiranja sporta“ , no u posljednjim se godinama za javne potrebe u sportu na državnoj razini izdvaja sve manje sredstava kako u ukupnom iznosu tako i u strukturi državnog proračuna. Ipak, najznačajnije ekonomske učinke sport generira u komplementarnom odnosu sa drugim djelatnostima: u sportskoj industriji, trgovini sportske opreme, graditeljstvu sportskih objekata, turizmu, itd. Time sport postaje generator vlastitog ekonomskog razvoja, ali i ukupnog gospodarskog razvoja.

sportska statistika; zaposleni u sportu; financiranje sporta

nije evidentirano