hrvatski

Postanak praslavenskih naglasnih paradigmi kod imenicâ i njihova sudbina u hrvatskom jeziku

Cilj je disertacije prikazati postanak kasnih praslavenskih naglasnih obrazaca (tzv. paradigmi) i ostalih glavnih značajki tadašnjega naglasnog sustava te njihov daljnji razvoj u hrvatskom jeziku. Zbog opsežnosti građe razmatraju se samo imenice, no slična ili ista načela vrijede za sve promjenjive riječi. U prvom je poglavlju ukratko prikazano i prokomentirano nekoliko teorija o naglasnom sustavu indoeuropskoga prajezika, a potom se objašnjavaju najvažnije naglasne i s naglaskom povezane pojave koje se datiraju u prabaltoslavensko razdoblje. Sve su te pojave zbog znatne vremenske dubine poprilično sporne. Također, tu se tumače i odnosi među jezicima baltoslavenske grane. U drugom se poglavlju razmatraju pojedine naglasne značajke i pojave datirane u praslavensko razdoblje u širem smislu (dakle, uključujući i općeslavensko razdoblje) te se pokušavaju objasniti i s gledišta fonologije, pa i fonetike. Treće poglavlje sadrži sinkronijski prikaz kasnopraslavenskoga sustava naglasnih paradigmi te tumačenje nekih prozodijskih pojava povezanih s tvorbom riječî. U četvrtom se pak poglavlju objašnjava prozodijski razvoj hrvatskoga jezika, s težištem na novoštokavskim govorima i standardnom jeziku. Zadnja dva poglavlja donose prikaze suvremenoga stanja – u petom je dan sažet prikaz stanja u novoštokavskom, dok se u šestom tek navode naglasni tipovi i pravila svojstvena standardnomu hrvatskom jeziku. Pri opisima naglasnih pojava, osobito ranih, prajezičnih, navode se i komentiraju najznačajnije teorije o njima te se predlažu drugačija rješenja. Većina je naglasnih pojava i pravila prikazana u skladu s načelima višeslojne (autosegmentne) fonologije.

naglasak; ton; naglasna paradigma; akcentologija; prozodija; hrvatski jezik; slavenski prajezik; baltoslavenski jezici

nije evidentirano