hrvatski

Glavni oltar u franjevačkoj crkvi u Zadru : značajna narudžba bratovštine Gospe od Karmela

Podizanje mramornih oltara na području Venecijanske republike tijekom 17. stoljeća bio je jedan od složenijih i skupljih zahvata u opremanju sakralnih prostora. Odjek suvremenih ostvarenja oltarne arhitekture u Veneciji, na istočnoj se obali Jadrana najjasnije manifestirao u Zadaru kao glavnom gradu Dalmacije. Glavni je oltar u zadarskoj franjevčkoj crkvi, započet 1668., a dovršen 1672., naručila i izgradnju financirala bogata bratovština Gospe od Karmela osnovana 1615. godine, a ukinuta 1808. u vrijeme francuske uprave. Veliki utrošak novaca, 2900 dukata, bio je opravdan željom ove udruge da za sebe i svoje članove podigne oltar kakvog do tada nije bilo ni u Zadru, niti u čitavoj pokrajni. Iz arhivskog se dokumenta doznaje ime arhitekta ove monumentalne cjeline - Baldassarea Longhene. Zadarski su naručitelji htjeli da njihov oltar bude identičan onome što ga je arhitekt netom prije podigao u venecijaskoj crkvi San Daniele. Skulptorska dekoracija zadarskog oltara može nam poslužiti kao očit primjer smjene generacija kipara na jednom spomeniku, stoga što kipove na oltaru možemo podijeliti na mramornu skulpturu s izraženim arhaizmima te na drvenu skulpturu prožetu suvremenim stilskim obilježjima u duhu kiparstva Giusta Le Courta. Mramorne kipove svetog Antuna Padovanskog i svetog Jerolima moguće je na temelju stilske analize pripisati vremešnom kiparu i dugogodišnjem Longheninom suradniku, Francescu Cavrioliju i njegovoj radionici. Mnogo kvalitetniju drvenu skulpturu, što je nekoć resila atiku oltara, možemo putem stilske analize uključiti u katalog kipara Tommasa Ruesa, koji je radio u drvu i mramoru. Pretpostaviti je, da je izbor autora oltarne pale također sugerirao arhitekt Baldassare Longhena, dok je naručitelj odabrao ikonografski sadržaj. Oltarna pala nastala između 1669. i 1672. prikazuje Gospu od Karmela sa sv. Šimunom Stockom i sv. Terezom Avilskom (444 x 208 cm) te se ovdje pripisuje slikaru Giuseppeu Diamantiniju. Bogorodica je gotovo identična onoj na prikazu Nicolò Balbi kleči pred Bogorodicom u slavi s Djetetom (1680.) u Tempio della Beata Vergine del Soccorso (La Rotonda) u Rovigu. Značaj zadarske narudžbe potvrđuje da je Diamantini već krajem sedmog i početkom osmog desetljeća 17. stoljeća bio povezan ne samo s krugom privatnih naručitelja i kolekcionara, već je imao kontakte i s naručiteljima umjetnina za sakralne prostore, odnosno njihovim predstavnicima. U ulozi naručitelja, bratovštine su odigrale značajnu ulogu u kreiranju ukusa i umjetničke tradicije zajednice u kojoj su djelovale. Ambicija da se akumulirana financijska moć bratovštine Gospe Karmelske pretvori u vizualni identitet u obliku tada najvećeg i najraskošnijeg oltara u Zadru, a po uzoru na one u Veneciji, u stvari, je širenje duhovne klime iz Metropole, preko glavnog grada Dalmacije, sve do manjih mjesta i sela na obali i u zaleđu.

Zadar, franjevačka crkva, glavni oltar, Giuseppe Diamantini, Francesco Cavrioli, Tommaso Rues

Na znanstvenom skupu "XI dani Cvite Fiskovića, Umjetnost i naručitelji" Nina Kudiš Burić je imala izlaganje s nazivom "Povezane narudžbe : primjeri dviju oltarnih pala iz 17. stoljeća u Dalmaciji", a Damir Tulić izlaganje s nazivom "Naručitelj - arhitekt - suradnici : Longhenin glavni oltar u zadarskoj franjevačkoj crkvi". Zajednički članak "Glavni oltar u franjevačkoj crkvi u Zadru : značajna narudžba bratovštine Gospe od Karmela" sadrži dijelove obaju izlaganja koji se tiču navedenog oltara.