hrvatski

Stih kao politika? Neki politički aspekti stihovne forme od 1910. do 1920.

U radu se nastoji odgovoriti na pitanje o značenjskim, prije svega političkim potencijalima stihovne forme u razdoblju između 1910. i 1920. Polazeći od pretpostavke da je posrijedi jedinstveno razdoblje u povijesti hrvatskoga stiha, obilježeno eksplozivnim kulturnim procesima, odnosno pojavom gotovo svih ritmotvornih praksi poznatih hrvatskom pjesništvu u jednom povijesnom trenutku, autor na ključno pitanje pokušava odgovoriti kako na temelju relevantnih teorijskih rasprava koje su vođene na temu emncipatorne uloge oblikovnih poetskih praksi u modernizmu (Mallarmé, Eliot, Adorno, Sartre, Bürger, Eysteinsson i dr.) tako i na temelju analize onih stihovnih opusa koji u danom razdoblju formalnim, kompozijcskim i semantičkim eksperimentima otvaraju pitanje nove društvene funkcije pjesništva. Pritom se u zaključnom dijelu rada pokazuje aporija svakog pjesničkog angažmana koji, s jedne strane „otvorenom formom“ probija granice konvencionalne kulturne komunikacije i tradicionalniih modela reprezentacije, dok s druge strane, pod pritiskom povijesne dinamike i naslijeđenih političkih odnosa biva djelomično asimiliran u institucionalne okvire.

stih; versifikacija; znak; angažman; politika; avangarda/modernizam

nije evidentirano