hrvatski

Policijske ovlasti i ljudska prava i slobode. Izvodi iz pravnih izvora. Knjiga I.

Drugo izdanje zbirke izvoda iz pravnih propisa u svezi s policijskim ovlastima nosi naslov Policijske ovlasti i ljudska prava i slobode. Prezentiranom zbirkom izvoda iz pravnih propisa Policijske ovlasti i ljudska prava i slobode željeli smo na jednom mjestu objediniti sve one normativne izvore na osnovu kojih policijski službenik ima pravo i obvezu postupanja u konkretnim slučajevima odnosa po kojima policijski službenik u određenom pravnom odnosu i pod uvjetima nastupanja određene situacije smije nešto učiniti ili ne učiniti i ujedno može zahtijevati od određene osobe da nešto učini ili ne učini, kao i krajnju mogućnost primjene sile ako određena osoba ne učini obvezu. Radi se o primjeni ovlasti koja je uvijek predviđena u zakonu, a policijski službenik je mora primijeniti na način koji je razmjeran okolnostima slučaja i nužan u konkretnom slučaju. Odnosno primjena od strane policijskog službenika u pravilu ovisi o objektivnim okolnostima (nužna), a ne o volji službene osobe. Policijska ovlast najčešće se definira kao `punomoć` koja je propisana određenim zakonom. Ona obuhvaća pravo i dužnost policijskog službenika da poduzme određenu aktivnost radi ostvarenja određenog cilja, određenog policijskog posla. Novost u prezentiranoj izmijenjenoj i dopunjenoj zbirci izvoda iz pravnih propisa sastoji se u drugačijem, proširenom pristupu selekcije i analize sadržaja pravne uređenosti policijskog postupanja, odnosno policijskih ovlasti. Dodana je nova dimenzija koja je sadržana u ljudskim pravima i slobodama. Stoga smo zbirci izvoda iz pravnih propisa dali naslov Policijske ovlasti i ljudska prava i slobode. Upravo ta nova dimenzija, gledište kroz koje i pomoću kojeg se analizira policijska ovlast čini prezentiranu zbirku drugačijom od one ranije u kojoj smo pretežito postupali faktografski, traženjem i registriranjem pojedine policijske ovlasti u nekom pravnom izvoru. Različitost se ogleda i u znatno povećanom broju analiziranih međunarodnih pravnih izvora u kojima su sadržane brojne norme iz područja ljudskih prava i sloboda te u proširenim izvodima domaćih pravnih izvora koja prate analizu određene konkretne policijske ovlasti kroz prizmu ljudskih prava i sloboda. Upravo takvo zauzeto stajalište i prihvaćena koncepcija ogleda se i u samom redoslijedu pojmova kako smo ih poredali u naslovu zbirke. Prvo „policijske ovlasti“, a potom „ljudska prava i slobode“. Odnosno, dozvoljeno policijsko postupanje, provođenje policijskih ovlasti propisano zakonom, koje promatrano kroz prizmu urođenih, neotuđivih i univerzalnih prava čovjeka, koje se mora uvažavati i poštivati tijekom primjene pojedine ovlasti. Iz dosada rečenog dolazi se do zaključka kako su ljudska prava i slobode u funkciji pravnog uređenja i faktičnog provođenja policijskih ovlasti neophodnih za obavljanje utvrđenih policijskih poslova. Nadalje, koncepciji ljudskih prava i sloboda nisu strana zakonita ograničavanja ljudskih prava i sloboda, ali su mu protivna bilo kakva proizvoljna ili arbitrarna ograničavanja tih prava kao i bilo koji oblici povrede jednakosti građana pred zakonom. Tako je u Ustavu Republike Hrvatske, u članku 17. propisano kako pojedine slobode i prava koja su zajamčena ustavom mogu biti ograničena samo u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države te povodom velikih prirodnih nepogoda. O ograničavanju zajamčenih sloboda i prava odlučuje Hrvatski Sabor. Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boje kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo. Važno je naglasiti kako niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kaznenih djela i kazni, te o slobodi misli, savjeti i vjeroispovijedi. Jednako tako i u provođenju policijskih ovlasti policijski službenik ograničava pojedina prava i slobode. Policijski službenik u određenim uvjetima i okolnostima ima ovlast ali i dužnost `ispitivanja` određene osobe, njenog zadržavanja za određeno vrijeme na određenom mjestu ili je čak uhititi, ograničiti joj slobodu kretanja, zadirati u njeno Ustavom zajamčeno pravo nepovredivosti doma provođenjem zakonite pretrage i sl. Slijedom dolazimo do zaključka kako je policijski službenik dužan u uvjetima i okolnostima propisanim zakonom ograničiti određena prava i slobode čovjeka (načelo nužnosti, koje se uvijek konkretizira kroz analizu konkretnog slučaja). Te slobode i prava čovjeka treba ograničiti samo onoliko koliko je to svrhovito izborom najprikladnije i najblaže ovlasti koja jamči ispunjenje zadanog cilja, provođenje policijskog posla. Pod idealnim okolnostima policija bi trebala težiti postizanju svojih ciljeva bez uporabe ikakve sile. Uz zauzimanje ispravnog stava često je moguće učinak postići nagovaranjem. Tamo gdje je uporaba sile nužna, ona bi trebala biti proporcionalna težini problema radi kojeg se za njom poseže. (Alderson, J. 1995:21) Dakle, sve policijske ovlasti su izraz neminovnosti da određena prava i slobode budu ograničena, ali samo pod uvjetom i na način propisanim zakonom. Zaključno, policijski službenik smije, dapače dužan je, ograničavati pojedina ljudska prava i slobode ali to može i mora činiti samo u situacijama i okolnostima predviđenim zakonom i u postupku koji je propisan zakonom. Na kraju ćemo samo konstatirati kako i samo policijsko nepostupanje može u konkretnom slučaju imati za posljedicu nepoštivanja i kršenja ljudskih prava i sloboda.

policija; zakon

Predmet zbirke su najvećim dijelom propisi iz područja policijskih ovlasti i policijskog prava koji su praćeni brojnim i brzim zakonodavnim promjenama. Ta brzina promjene pojedinih zakonodavnih rješenja ogleda se s jedne strane u samoj konstrukciji sadržaja zbirke, a s druge strane u intenzitetu analize sadržaja pojedinih pravnih izvora. Kako je zbirka rađena u vrijeme intenzivnih promjena u području policijskog zakonodavstva i kaznenog (postupovnog) prava, četvrto poglavlje u prvoj knjizi, pod naslovom Ministarstvo unutarnjih poslova – Ravnateljstvo policije, ostalo je dijelom nepotpuno. U njemu smo naveli i analizirali novo doneseni Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, ali smo citirali i važeće odredbe starog Zakona o policiji upravo iz razloga aktualnosti njegove izmjene i očekivanja novih rješenja. Za napomenuti je kako se očekuje i donošenje važnih podzakonskih provedbenih propisa kao što je Pravilnik o načinu postupanja policijskog službenika. Cjelokupnu reformu policijskog zakonodavstva nemoguće je a ne pratiti je kroz sadržaje donesenih pravnih propisa u području kaznenog (postupovnog) zakonodavstva, onih koji reguliraju rad i ovlast Državnog