Utjecaj uzgajališta riba i školjkaša na prirodna ihtionaselja na području istočnog Jadrana (CROSBI ID 381271)
Ocjenski rad | doktorski rad
Podaci o odgovornosti
Šegvić Bubić, Tanja
Grubišić, Leon
hrvatski
Utjecaj uzgajališta riba i školjkaša na prirodna ihtionaselja na području istočnog Jadrana
U predmetnom istraživanju vrednovani su različiti utjecaji marikulture na prirodna ihtionaselja u istočnom Jadranu. Kavezna uzgajališta tuna imaju izrazit potencijal za privlačenje i okupljanje prirodnih ihtionaselja tijekom cijele godine. Zabilježeno je dvadeset različitih vrsta riba oko kaveznih instalacija, uglavnom iz porodica Sparidae, Belonidae, Atherinidae i Carangidae, dok je na kontrolnim lokacijama zabilježeno samo sedam vrsta. Ukupna brojnost i raznolikost sastava ihtionaselja na uzgajalištima bila je statistički značajno veća od one utvrđene na kontrolnim lokacijama. Uzgajališta imaju ulogu hranilišta i rastilišta mnogobrojnim vrstama riba ; više od 50% uočenih jedinki pripadalo je populacijama mlađi i spolno nezrelim jedinkama. Populacijskom studijom uzgojnih i prirodnih jedinki komarči Sparus aurata na 8 mikrosatelitskih lokusa utvrđena je prisutnost ukupno 60 alela, a srednji broj alela po lokusu bio je 8, 1. Alelno bogatstvo prirodnih populacija komarči kretalo se u rasponu od 6, 1 do 6, 3, a uzgojnih populacija od 5, 4 do 5, 8. Genetska raznolikost iznosila je značajnih 0, 74. Slaba populacijska strukturiranost potvrđena je prosječnom FST vrijednošću od 0, 033 za jadranske komarče, a to je ispod prosjeka za skupinu morskih riba (0, 062). Podudarnost topologije geneološkog stabla s geografskim podrijetlom populacija komarči nije utvrđena, što upućuje na postojanje znatnog protoka gena između prirodnih i uzgojnih populacija. Filogenetskom analizom populacijske strukture dvaju najzastupljenijih nametnika, jednorodnog metilja Sparicotyle chrysophrii i izopodnog račića Ceratothoa oestroides, izoliranih s uzgojnih komarči i lubina, te divljih bukvi, nije potvrđen nedavni prijenos nametnika između uzgojnih i prirodnih populacija riba u oba ispitivana uzgajališta. Primjena molekularnih biljega je učinkovita metoda za razlučivanje populacijskih razlika nametnika. Na uzgajalištu školjkaša zbog predacije komarči prosječne godišnje brojnosti od 32 jedinke po presjeku volumena 5 000 m3, ukupni gubici nasada dagnji zabilježeni u prvom tjednu nakon spuštanja novonasađenih pergolara u more iznosili su 54% od inicijalnog nasada. Intenzitet predacije u negativnoj je korelaciji s dubinom na kojoj se postavljaju linijski pergolari.
akvakultura; genetska struktura; Jadransko more; predacija; prijenos nametnika; prirodna ihtionaselja
nije evidentirano
engleski
Aquaculture impact on wild fish populations in the eastern Adriatic Sea
nije evidentirano
Adriatic Sea; aquaculture; genetic structure; pathogen transfer; predation; wild fish populations
nije evidentirano
Podaci o izdanju
80
12.12.2012.
obranjeno
Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj
Sveučilište u Splitu; Sveučilište u Dubrovniku
Split