hrvatski

Uvođenje Tetrarhije u sustav vladavine Rimskim Carstvom

Koncept tetrarhije u antičkom svijetu nije ništa novo, ali Dioklecijan je uveo nešto drukčije. Nikada se do tada u povijesti, do dolaska Dioklecijana, nije govorilo o tetrarhiji kao o kolegijalnoj vlasti. Nikada do tada četiri vladara nisu bila naknadno povezana obiteljskim vezama, ne dijeleći državu između sebe, nego radeći zajedno kako bi očuvali jedne jedinstvene granice Carstva. Štoviše, antika nikada ni nije nazivala Dioklecijanov princip vladanja ’tetrarhijom’, već se dva cezara i dva augusta spominju kao quattuor principes mundi-četiri vladara svijeta. Dioklecijan i njegova 'braća' su tetrarhiju izgradili kao sustav careva koji vladaju ne zato što im je otac bio car prije njih, nego zato što su sposobni, kompetentni. Oni su svoj grimizni plašt zaslužili mačem, na bojnom polju, odanošću vojske, dovitljivošću. Rimsku aristokraciju na čelu Carstva sada zamjenjuje bratstvo ljudi skromna podrijetla, koji su se od sinova pisara, vojnika i službenika, uz svoj talent i snagu probili na čelo države ; nepotizam ustupa svoje mjesto meritokraciji. Oni su od reda Iliri, Mezijci, čak barbari, ljudi koji vladaju Rimskim Carstvom, a grad Rim nisu vidjeli mnogo puta. Mnogi će se znanstvenici, što strani, što domaći, od Cambija do Finleyja, složiti da je uvođenje upravo ovakvog sustava vladanja, upravo ovakve ’tetrarhije’ ono što je spasilo Carstvo od brzog propadanja. Uvođenje je ovakvog sustava, ma koliko on kratko trajao, omogućilo Carstvu da predahne. Možemo se zapitati što bi se dogodilo da Dioklecijan nije oformio tetrarhiju? Da nije uzdignuo Maksimijana kao augusta te Galerija i Konstancija kao cezare? Sjetimo se samo opasnosti koje su pokušale srušiti granice Rimskog Carstva u ovom kritičnom razdoblju. Galska plemena na sjeveroistoku, Karauzije u Britaniji, Ahilej u Egiptu, pleme Quinquegencijanija u Africi, Narzes iz Perzije, Germani koji nadiru preko limesa... Gotovo da i ne postoji dio Carstva koji nije samo čekao da pukne pod pritiskom nadolazećih prijetnji. Dioklecijan je bio praktičan vladar, svjestan da ne može biti razapet između mnogobrojnih problema, ali i da se ne može mirno boriti na jednoj strani Carstva te ostaviti odgovornosti običnom generalu s moćnom vojskom na drugoj. Ono što je sigurno i njemu bilo jasno jest da samo jedan august sa samo jednom vojskom ne bi mogao zauzdati ovu snažnu plimu koja je nadolazila.

Dioklecijan; tetrarhija; Rimsko Carstvo; kasna antika; uprava

nije evidentirano